1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Veliko nezadovoljstvo u Francuskoj

Johanes Duro20. mart 2009.

Demonstracije podsećaju na narodni praznik – pljeskavice na ražnju, sendviči na svakom koraku i rege muzika. Iznad mase su ogromni baloni – CFDZ, SUD, CGT – imena najpoznatijih sindikata se vide izdaleka

https://p.dw.com/p/HG3U
Demonstranti u Francuskoj su složni kao retko kada - na slici: radnici firme KontinentalFoto: AP

Žanin, u bojama CGT, zaposlena je u pariskoj industrijskoj i trgovačkoj komori i raduje se velikim demonstracijama: „Ovo će pomoći. Demonstracijama nećemo sve promeniti, ali kada su ljudi na ulicama, možda će političari shvatiti da ne odustajemo.“ - Od čega se ne odustaje? Zahtevi demonstranata su povezani sa privrednom krizom i promenama koje predsednik Sarkozi želi da sprovede. Demonstranti zahtevaju veće zarade, manje otpuštanja, kao i zabranu otpuštanja u javnim službama, zatim nemešanje u pitanja škola i univerziteta. Od svih zahteva na plakatima bi mogla da se napiše čitava knjiga.

Demonstration in Marseille, Frankreich
Hiljade radnika na demonstracijama u MarseljuFoto: AP

Snaga – u jedinstvu

Po rečima policije, u Parizu je demonstriralo oko 85.000, sindikat CGT navodi broj od 350.000 ljudi. Ma koji broj da je tačan, šef CGT. Bernar Tibol, zadovoljan je. Demonstranata je sada svakako više nego što ih je bilo pre šest nedelja, na nacionalnom danu štrajka: „Snaga našeg pokreta je u jedinstvu svih sindikata i velikom broju demonstranata.“ U januaru su uglavnom štrajkovali zaposleni u javnom sektoru. Ovog puta su i mnogi iz privatnih firmi na demonstracijama. Fabien Maridel radi za Simens u predgrađu Pariza: „Evo, bio je korupcijski skandal, a kao rezultat imamo takozvane socijalne planove na i hiljade otpuštenih. Kod nas u Simensu u Buku će 280 ljudi ostati bez posla.“

„Novca ima – ne samo za bogate“

I radnici nemačkog liferanta automobila Kontinental su juče protestovali. Oni znaju da ne mogu da spreče zatvaranje njihove fabrike, ali zahtevaju pomoć države i nakon sprovođenja socijalnog plana. U Francuskoj građani jasnije nego u Nemačkoj uzimaju državu „pod lupu“. I to je tradicija, a to što je Nikola Sarkozi sada u Elizeu je manje važno. Međutim, pošto predsednik svaki dan posreduje i bavi se pojedinačnim problemima, zahtevi su sve veći i veći: „Naravno da država mora nešto da uradi. Naftni koncern Total je imao dobitak od nekoliko milijardi, i pored toga otpušta ljude. Narodna lutrija daje gomilu novca državi – dakle i to bi moglo da se podeli. Novca ima – i to ne samo za bogate, već i za radni svet i za siromašne.