„Video sam kako ubijaju decu…“

„Jednostavno, nisam mogao više da živim sa tim da sam bio očevidac raznih događaja, raznih ubistava, raznih pljački, raznih silovanja. Jer sam gledao, video sam kako ubijaju, video sam, jednostavno sam video, nisam ja kriv zato što sam video... Mogao je neko drugi isto tako da bude na mom mestu“, posvedočio je Jovan Golubović, bivši pripadnik posebnih jedinica policije Srbije, danas u penziji, koji je dao iskaz Tužilaštvu za ratne zločine još 2006. godine, a potom ušao i u program zaštite svedoka.

Međutim, umesto zaštite, kako su posvedočili Golubović i još dvojica njegovih kolega - takođe nesuđenih zaštićenih svedoka, doživeli su da im identitet bude otkriven gotovo istog momenta kada su dali iskaze u kojima su konkretne i još uvek aktivne policajce optužili za zločine počinjene na ratištima širom bivše SFRJ. Oni za otkrivanje identiteta optužuju pojedine tužioce za ratne zločine.

Jedinica za zastrašivanje svedoka

„Životi su nam ugroženi strahovito, stalno. Još kad sam prvi put dao izjavu u Tužilaštvu za ratne zločine, odmah su mi bacili bombu na lokal i kuću. Imam i zapisnik, do dan-danas nije otkriveno ko je to uradio. Mi sad čekamo samo kada će taj slavni metak da dođe“, ispričao je Slobodan Stojanović, policajac koji je danas takođe u penziji.

Bojan Zlatković, bivši pripadnik Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ), dobio je otkaz iz policije. On tvrdi da se to dogodilo zbog toga što je svedočio o zločinima i smatra da je Jedinica za zaštitu svedoka zapravo „jedinica za zastrašivanje svedoka“. „To nije program zaštite, već program zastrašivanja, teškog zastrašivanja. Dve godine moja porodica i ja trpimo torture od te Jedinice za zaštitu svedoka, sa namerom da me odvrate od daljeg svedočenja“, naveo je Zlatković.

Ko su heroji, a ko izdajnici?

Policajci koje su ta trojica policajaca optužili za ratne zločine, držani su u pritvoru 90 dana, a nakon toga su pušteni da se „brane sa slobode”, samo što suđenja nikada nisu počela. Bojan Zlatković navodi da su ti policajci danas „ratni heroji“, a on i njegove kolege „srpski izdajnici”. „Ja smatram da nije izdajstvo otkriti ubice, otkriti ljude koji su činili zločine, koji su na moje oče ubijali decu metkom u čelo. Decu, koja nemaju više od 13 godina. To su ljudi koji su silovali žene, koji su ubijali civile po naređenju viših starešina, koji su potom meteorski napredovali...“, ispričao je Zlatković.

Golubović, Stojanović i Zlatković ispričali su da su i njima i njihovim porodicama životi u Leskovcu i Vlasotincu nepodnošljivi, jer ih okolina ignoriše zbog navodnog izdajstva. A oni su samo, kako kažu, poverovali u demokratiju u Srbiji i želeli da pokažu da je samo manjina srpskih policajaca činila zločine na ratištima.

Bilo kako bilo, nakon ovakvih iskustava treba postaviti pitanje ko će se još od policajaca usuditi da svedoči o nepojamnim zločinima koji su počinjeni u ime iste te policije?

Autor: Dinko Gruhonjić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković