1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vozovi u Evropi zamenjuju avione?

28. novembar 2009.

Najintezivniji železnički saobraćaj u Evropi odvija se na relaciji Paris, London, Brisel, Keln. Ali potencijali mreže železničkog saobraćaja nisu ni upola iskorišćeni, barem tako tvrde stručnjaci.

https://p.dw.com/p/Kju7
Nemački ICE na liniji Frankfurt-Pariz
Nemački ICE na liniji Frankfurt-ParizFoto: AP

Železnička stanica u Briselu je jedan od najvažnijih čvorova evropske mreže brzih vozova. Odavde Te-Že-Ve kreće za Pariz, Talis i ICE za Keln, Eurostar za London… Vožnja do Pariza traje samo sat i 20 minuta. Voz je na ovoj liniji toliko popularan, da je avionska linija između ova dva grada odavno ukinuta. Andreas Hampreht iz nemačke železnice kaže da ima još dosta potencijala:

„Moramo i dalje investirati u železničku infrastrukturu, jer tamo gde to činimo, vidimo da smo uspešni. Na primer, između Štutgarta i Pariza imamo više od 50 odsto tržišta u odnosu na avionske linije – to je zaista veliki uspeh ako se ima u vidu da smo sa tim krenuli tek sredinom 2007. i da na toj liniji imamo samo četiri voza dnevno. Tu ponudu svakako možemo da proširimo.“

Brze železnice u Evropi su udružene u Rejltim (Railteam)

Cilj je da se nacionalne mreže što bolje usklade, a zajednički se i lobira – i to pogotovu sada pred konferenciju o klimi u Kopenhagenu. Predsednik Rejltima trenutno je Britanac Ričard Braun:

„Na kraćim rastojanjima voz je saobraćajno sredstvo koje emituje najmanje ugljen-dioksida - mnogo manje nego avion ili auto.“

Saradnja preko granica još nije zadovoljavajuća. Na primer, ne postoji zajednički internet portal. A ima i problema koji su prosto banalni.

„Višejezična obaveštenja u Te-Že-Ve-u u Francuskoj su predstavljala pravu kulturnu revoluciju, kod nas u Nemačkoj je to odavno praksa.“

Međunarodna saradnja je sve bolja

U međuvremenu to funkcioniše i u Te-Že-Ve-u. Međunarodna saradnja je sve bolja, a ponuda sve bogatija… Međutim, Mihael Kramer, poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu kaže da je mnoga toga ipak samo na papiru.

„Na primer, od sredine 90-ih u Evropi postoji obaveza takse za korišćenje šina čija visina skoro da nije ograničena. A na putevima je svakoj članici EU prepušteno da sama odluči da li će naplaćivati putarinu. To se radi uglavnom na auto-putevima i to za kamione od više od 12 tona - i ograničena je. To je sigurno nelojalna konkurencija koja ide na teret železničkog saobraćaja.“

Uprkos tome, oni koji lobiraju za železnicu uvereni su da su sve oštriji zakoni za zaštitu okoline i sve skuplje gorivo – saveznici železničkog saobraćaja

autor: K. Hazelbah, D. Roščić

odg. urednik: N. Jakovljević