1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zašto jednu, oženiću tri!

31. jul 2010.

Tadžikistan je najmanja i najsiromašnija bivša sovjetska republika. Država između Avganistana, Uzbekistana, Kirgizije i Kine posle nezavisnosti 1991. suočila se sa građanskim ratom, a potom i vrlo sporom obnovom zemlje.

https://p.dw.com/p/OYnj
Svi su protiv, a ustvari...
Svi su protiv, a ustvari...Foto: BilderBox

Situacija je teška za sve, a posebno za žene. One moraju mnogo toga da istrpe, od nasilja do poligamije. Umeda Kušraktova ima 25 godina, studira, ali je u poslednje vreme često tužna. Zaljubljena je u muškarca koji već ima porodicu. Možda to u drugim delovima sveta ne bi delovalo iznenađujuće, ali prilike u Tadžikistanu su daleko kompleksnije. Umeda je već dobila bračnu ponudu, čovek njenog života želi je za ženu. Ali tu postoji problem, doduše ne i za njega. On je već oženjen. Umeda okleva sa odgovorom. U međuvremenu ljubavna veza i dalje traje.

"Njegov najstariji sin ima 11 godina i on zna za nas. Njegovu ženu sam takođe upoznala. Jednom prilikom sam joj se čak i našla u nevolji. Bila je bolesna, odvela sam je u bolnicu. Ali zvanično ona ne zna za moju vezu sa njenim mužem. Svi ostali uglavnom znaju. Njegov brat, otac, gotovo svi."

Udati se u Tadžikistanu nije lako

Prvo, devojke u ovoj zemlji po tradiciji rano stupaju u brak, a muškaraca je sve manje. Situacija je naročito loša, nakon petogodišnjih sukoba tokom 90-tih. Drugo, ono malo muškaraca, u potrazi sa poslom, ko u inat, odlazi u Rusiju. Rezultat toga je poligamija koja u Tadžikistanu poslednjih godina cveta, što je u potpunoj suprotnosti sa članom 170 Krivičnog zakona koji tako nešto zabranjuje. Gulnara Petrova koja se bori protiv nasilja u porodici o ovom problemu kaže:

"U većini slučajeva žene u takvim brakovima ne žive pod istim krovom. Dešava se da one i ne znaju za druge žene. Znamo za slučaj jednog muškarca koji živi na selu, gde ima i ženu i decu. Zbog posla svakodnevno odlazi u glavni grad i tamo ima drugu ženu. Naravno da su žene ljubomorne, ali one često ne znaju jedna za drugu. Uostalom, boje se bilo šta i da pomenu, jer strahuju da će ih muž zbog druge žene ostaviti, a možda oženiti i neku drugu, treću."

Žena kod kuće, žena na poslu...

Brakovi često nisu ni prijavljeni, važno je samo da se ispoštuju običaji. Nije nepoznato da je u nekim muslimanskim državama poligamija dozvoljena, ali u Tadžikistanu su mišljenja podeljena. Zvanično, za većinu je poligamija neprihvatljiva, ali nevladine organizacije koje se bore za prava žena, sve češće navode sledeći argument. Ako je muškarce nemoguće sprečiti u sklapanju braka sa više žena, onda bi barem zakon mogao da zaštiti prava žena koje na poligamiju pristaju. Ovako je to nemoguće. I dok se zakon ne promeni, ono "malo" muškaraca će se i ubuduće poigravati sa sudbinom "velikog broja" žena u Tadžikistanu.

Autori: Monika Hegen, Jakov Leon

Odg. urednica: Dijana Roščić