1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zaboravljena ruska siročad

20. februar 2013.

U Rusiji ima oko 650.000 siročadi, među njima je svako četvrto dete sa psihičkim ili fizičkim invaliditetom. Po pravilu, njih niko u Rusiji ne usvaja. A Amerikancima koji su to činili, zabranjena je adopcija ruske dece.

https://p.dw.com/p/17hjo
Foto: Moyer

Aron i Dženi Mojer otišli su pred Evropski sud u borbi za pravdom. Ovaj bračni par iz Džordžije pokušava da usvoji četvorogodišnjeg Vitalija, malog Rusa sa Daunovim sindromom. Njihovi planovi su osujećeni kada je u decembru ruski parlament potvrdio zakon kojim se američkim državljanima zabranjuje da usvajaju rusku decu. „Bili smo šokirani kada je zakon donet“, kaže Dženi za DW dok stoji ispred zgrade ruske Dume, koja je usvojila sporni zakon. „To nam je slomilo srca, plakali smo, molili se i žalili. Ne mora da znači da je adopcija sasvim nemoguća, ali je sada znatno otežana.“

Mojerovi su u ranim tridesetim, a zahtev za usvajanje malog Vitalija podneli su još pre godinu dana. Već imaju dvoje dece i ćerku usvojenu na Floridi. Od prijatelja su čuli tužne priče o ruskim siročićima, kao i da su posebno ugrožena deca ometena u razvoju. Religiozna uverenja pokrenula su ih da pomognu jednom detetu. Bračni par Mojer je upoznao malog Vitalija u oktobru, nakon meseci birokratskih peripetija, i prvi utisci bili su veoma pozitivni. Ipak, zakon iz decembra pokvario je planove Mojerovih. Nade su polagali u odluku suda, jer je njihov zahtev za adopcijom Vitalija podnet čak devet meseci pre donošenja zakona. Ali pred ruskim sudstvom nisu naišli na razumevanje.

Porodica Mojer još ne gubi nadu
Porodica Mojer još ne gubi naduFoto: Mareike Aden

Hendikepirana deca zaboravljena od svih

U Rusiji deca zaostala u razvoju ili sa teškim invaliditetom često završe u sirotištima. Roditelji ne mogu ili ne žele da brinu o njima. U ovoj državi je ukupno 650.000 siročadi, četvrtina njih sa invaliditetom. U samoj Rusiji se, istina, povećao broj adopcija, ali se malo ko odlučuje da usvoji dete sa invaliditetom, kaže moskovski publicista Valeri Panjuškin. „Ova deca verovatno neće biti usvojena, a u Rusiji nemaju valjanu medicinsku negu. Ostaće u sirotištu do 18. godine, onda će otići u neki dom ili duševnu bolnicu. Tamo će umreti sa 20 godina od, recimo upale pluća. Na takvim mestima ljudi ne žive dugo.“

Panjuškin dodaje da je za ovu decu jedina nada adopcija u inostranstvu. U prethodne dve decenije građani SAD usvojili su oko 60.000 ruske dece. Najveći talas desio se devedesetih godina kada su u svet odaslate šokantne slike izgladnele dece u krcatim sirotištima. Danas sirotišta izgledaju znatno bolje, objašnjava Panjuškin, ali i dalje ima manjkavosti u odnosu prema deci i medicinskoj nezi.

„Moramo sami da brinemo o svojoj deci“

Protesti u Rusiji protiv spornog zakona
Protesti u Rusiji protiv spornog zakonaFoto: REUTERS

Ruski ombudsman Pavel Astakov drugačije gleda na stvari. On predvodi inicijativu za zabranu usvajanja ruske dece svim strancima – a ne samo Amerikancima. „U pitanju je prirodni korak za svaku državu. Kucnuo je čas da sami brinemo o svojim siročićima. To ćemo postići samo ako presečemo pupčanu vrpcu – ako porušimo mostove ka inostranstvu. Tada nećemo ni imati izbora nego da sami pomognemo toj deci“, kaže Astakov za DW.

Prethodnih meseci su desetine hiljada demonstranata na ulicama Moskve protestovale protiv zakona koji Amerikancima brani usvajanje ruske dece. Državna televizija je pokušala da umanji značaj protesta i da ih predstavi kao podršku trgovini decom. U međuvremenu većina građana Rusije podržava novi zakon. „Ne znam kakav politički stav o tome da zauzmem“, kaže Dženi Mojer. „Ja nisam političar – ja sam samo majka.“

Dženi i njen suprug poslednju šansu vide pred Evropskim sudom za ljudska prava. Tamo su ukupno četiri američke porodice podnele tužbe jer im je onemogućeno da usvoje rusku decu. Ipak, malo ko veruje da će ruska vlast popustiti. O atmosferi koja vlada dobro svedoči jedan tvit ombudsmana Astakova – on je preneo da je jedno rusko dete, usvojeno u Teksasu, godinama dobijalo psihofarmake i da ga je na kraju ubila Amerikanka koja ga je usvojila.

Autori: Marejke Aden / Nemanja Rujević
Odg. urednik: Ivan Đerković