1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zagreb? „Zapadnjačkije“ nego što sam mislio

26. jul 2011.

Bili su ove sezone u Hrvatskoj i kad se vrate kući, poznanicima će pričati šta su tamo doživeli. Neki dolaze redovno, neki su u Hrvatskoj po prvi put. Ovog puta predstavljamo biznismena koji je na kratko posetio Zagreb.

https://p.dw.com/p/122zW
Zagreb u senci primorjaFoto: DW

Zagrepčani svoj aerodrom smatraju prilično malim i grad već godinama planira izgradnju većeg, prikladnijeg za nove potrebe. Ali takav utisak nije imao Maks Šmit kada je sredinom jula po prvi put sleteo u glavni grad Hrvatske. Ovaj predstavnik Dojče Telekoma stigao je iz Bona na dva dana, u rutinsku posetu, na savetovanje sa saradnicima u hrvatskom ogranku ove velike telekomunikacione firme. „Zagrebački aerodrom je bio veći nego što sam očekivao. Bio sam nedavno u Makedoniji i Crnoj Gori, i mislio sam da ću u Zagrebu, kad izađem iz aviona, prvo videti slični mali aerodrom“, priča smejući se Maks Šmit. Osim toga, po raznim međunarodnim aviokompanijama čije je avione video na zagrebačkom aerodromu, postalo mu je odmah jasno da je tu promet ipak nešto gušći nego u Podgorici ili u Skopju.

Moglo bi se reći da je Maks Šmit tipičan predstavnik Nemaca mlađe i srednje generacije, koja o istoku Evrope ne zna mnogo, i još uvek na taj deo starog kontinenta gleda sa izvesnim podozrenjem. Iako je razlog ovog njegovog putovanja bio poslovne prirode, biznismen je došao sa namerom i da iskoristi priliku i malo proceni kakve su mogućnosti da jednom kasnije s porodicom dođe u Hrvatsku na odmor. O ovom odmoru razmišlja već neko vreme, ali do sad su primat uvek imale poznate, pouzdane destinacije u Francuskoj ili Španiji. Ove godine će sa suprugom i šestogodišnjim sinom letnji odmor provesti u Portugaliji. „Znam da je to prilično glupo, ali još uvek gajim nekakvu rezervu prema zemljama istočne Evrope. Ako mogu da biram, više će me zanimati Francuska nego, recimo, Poljska“, priča uz blagi osećaj krivice u glasu Maks Šmit.

Zagreb kao prozor u Hrvatsku

Ich war diese Saison in Kroatien
Maks ŠmitFoto: Berit Schmidt

I dok je većina zemalja bivšeg istočnog bloka zapadnjacima postala dostupna tek nakon pada Berlinskog zida, Hrvatska je kao turistička destinacija u Nemačkoj poznata već decenijama. Maksov otac često je bio na odmoru u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali cela porodica nikada nije putovala tamo. Tako je za Maksa Hrvatska ostala neispisana ploča. Dok se pripremao za ovaj put u Zagreb, potražio je na internetu osnovne informacije o zemlji i malo se iznenadio kad je otkrio da se Hrvatska tek pre 20 godina „na tako dramatičan način“ izborila za nezavisnost. „Naravno da sam znao za rat, nije to sve baš potpuno prošlo pored mene. Ali kad se sve to događalo, bio sam prilično mlad i druge su mi stvari bile na pameti“, priča ovaj 39-godišnjak u svom lepo nameštenom stanu u jednoj bonskoj zgradi izgrađenoj na prelazu iz 19. u 20. vek.

Provesti dva dana u jednoj zemlji nije mnogo, ali Zagreb često ima samo tu jednu priliku brojnim poslovnim ljudima koji na kratko stignu u grad, pokazati se u najboljem svetlu i eventualno ih privući da kasnije dođu u Hrvatsku i kao turisti.

Jedna stvar, koju je Maks u Zagrebu video, u svakom slučaju odgovarala klišeima koje zapadnjaci gaje o istočnoevropskim zemljama. Arhitektura betonskih zgrada Novog Zagreba, kroz kojeg svako prođe na putu od aerodroma do središta grada. Iako je Novi Zagreb vrlo životan i dinamičan deo glavnog grada Hrvatske, neupućenog posetioca sa Zapada on će odmah prvo podsetiti na ogromna betonska naselja istočnog Berlina i Sankt Petersburga ili na socijalno problematične četvrti zapadnih gradova.

Ipak, uprkos arhitekturi Novog Zagreba, ono što je Maksu upalo posebno u oči je da je gotovo sve što je tokom kratkog boravka video i doživeo u Hrvatskoj ostavljalo puno „zapadnjačkiji“ dojam no što je očekivao: „Na primer taksi. Vozačica je jednostavno upalila taksimetar i krenula! Nije bilo natezanja kao u Atini ili u Skoplju gde su nam taksisti izmišljali neverovatne cene vožnje. U Zagrebu je to kao kod nas u Nemačkoj.“ Uopšte, Zagreb i ljudi su ga prilično podsetili na Beč. „Zagreb se čini dosta prijatnim gradom za život. Imajući u vidu njegovu veličinu, ne čini se tako hektično.“

Maks priča da se prijatno iznenadio i činjenicom koliko je žena na vodećim položajima susreo tokom ove posete. „Toliko menadžerki u nekoj firmi u Nemačkoj još uvek nećete moći videti“, čudi se on. Nakon obavljena posla u firmi, uspeo je prošetati gradom. Pogledao je glavne znamenitosti, od Kazališnog trga, preko Trga Bana Jelačića do Kamenitih vrata i Gornjeg grada. Ni večera u jednom od donjogradskih restorana nije izostala. Hrana je bila vrlo dobra, kaže Maks, a pivo je bilo pravo otkriće. „Mi Nemci volimo da verujemo da niko nema bolje pivo od nas. Ali, moram priznati, meni se hrvatsko pivo čak više svidelo.“

Skupoća je relativna stvar

Zagreb Dächer Hauptstadt Flash-Galerie
Foto: picture-alliance/dpa


Na pitanje o cenama, Maks odgovara kako mu se Hrvatska ne čini skupom. „Bilo mi je jasno da stvari tamo neće biti besplatne. Ne, mislim da nije skupa“, kazao je Maks. No dva dana kasnije, nakon što je istim poslom posetio Varšavu, malo je promenio mišljenje: „Kad čovek uporedi Zagreb s Varšavom – jako je skup.“ Kao zanimljivost iznosi i činjenicu da je hotel u Zagrebu među najskupljima u kojima je na svojim poslovnim putovanjima spavao. Dok sličnu sobu u Berlinu ili Minhenu dobije za 80 evra, u Zagrebu je ona koštala 120. Upoređuje i najnovije iskustvo iz Varšave. Soba u hotelu iz istog lanca kao i u Zagrebu „Westin“ u poljskom glavnom gradu je stajala 40 evra manje nego u hrvatskoj prestonici.

Ali činjenica da je Hrvatska skuplja od Poljske neće ga odvratiti od namere da ipak na kraju poseti Hrvatsku i turistički. „Puno mojih kolega još uvek radije ide u Francusku, Španiju ili Italiju. Tamo poznaju teren, znaju šta ih očekuje, a kad čovek putuje s malom decom, ne želi neprijatna iznenađenja. Osim toga, uvek postoji strah da se nećete moći sporazumeti s lokalnim stanovništvom. Ali ovde s engleskim uvek možete sve rešiti“, kaže Maks. Ipak, avanturista u njemu, strastvenom sportisti koji će za vikend trčati ili na biciklu provoziti kilometre po zanimljivim krajolicima, ne da mu mira, čak i kad je porodični odmor u pitanju. „Moram priznati, da me nakon posete Podgorici, Crna Gora sa svojim divljim planinskim delovima više zaintrigirala. Miriše na avanturu.“

Ipak, Hrvatska ostaje na dnevnom redu, pogotovo nakon ove posete: „Naravno, Zagreb nije Berlin, London ili Minhen. Čini mi se da je dva dana za Zagreb sasvim dovoljno, a sa porodicom bih radije ipak otišao negde na more.“

Autorka: Snježana Kobešćak
Odg. urednik: Nemanja Rujević