1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zahtev Srbije za članstvo u EU preuranjen!

22. decembar 2009.

I nemačka štampa se danas osvrće na najavljeno podnošenje kandidature Srbije za članstvo u Evropskoj uniji. Ali u fokusu je i dalje "sporni napad" na talibane u Avganistanu od septembra meseca.

https://p.dw.com/p/LAM1
Havijer Solana i Vuk Jeremić
Havijer Solana i Vuk JeremićFoto: AP

Minhenski list Ziddojče cajtung komentariše srpsku kandidaturu za EU: „Srbija želi da pristupi EU. To je jedna od najboljih vesti sa Balkana u poslednjih dvadeset godina.

Posle ratova za podelu Jugoslavije, koje je uglavnom izazvao Beograd, i gotovo deset godina posle rušenja Slobodana Miloševića, pristupanje EU je najvažniji spoljnopolitički cilj Srbije. To je zasluga predsednika Borisa Tadića koji je godinama bio izložen pritisku nacionalista i antievropske opozicije.

Izgledi za prijem u EU primorali su političke elite u Beogradu i drugde na Balkanu da odustanu od ratne retorike i da se pozabave reformama. Srbija je svakako mnogo učinila kako bi ispunila uslove Evropske unije, ukidanje viza je jedan od dokaza za to.

Visumfreiheit, Serbien, EU
Foto: DW

Uprkos tome preuranjen je zahtev za prijem, koji će danas biti uručen u Stokholmu. Naime, kako još nije uhapšen Ratko Mladić, optužen za genocid, sporazum o asocijaciji, koji je preduslov za pregovore u prijemu, neće još stupiti na snagu. Podnoseći zahtev srpska vlada je napravila drugi korak pre prvog.

Skandalozno je što se većina građana Srbije i dalje protivi izručenju Mladića haškom sudu i što srpska skupština nikada nije osudila genocid u Srebrenici. Uprkos tome, Italija, Španija i Švedska, nasuprot savetima drugih članica, ohrabrile su Beograd da postavi zahtev. Međutim, EU bi morala da zastupa jedinstven stav u regionu ukoliko želi da osigura mir – na to ukazuje ne samo nedavna prošlost“, piše „Ziddojče cajtung“.

Napad, na zahtev nemačkog oficira, na talibane koji su oteli dve cisterne početkom septembra u Kunduzu i dalje je jedna od glavnih tema komentara u nemačkoj štampi. Tako list Noje osnabriker cajtung piše o ulozi tadašnjeg ministra spoljnih poslova Franka Valtera Štajnmajera:

„Teško je zamisliti da ministar spoljnih poslova nije bio do detalja obavešten o tako neprijatnom incidentu. I sada, neposredno uoči londonske konferencije o Avganistanu ministar spoljnih poslova Gido Vestervele izjavljuje kako u Londonu mora da se razgovara i o politici, ne samo o jačanju međunarodnih snaga. Kao da politika NATO nije određena inicijativom predsednika Obame i kao da Nemačkoj ne preostaje jedino da odluči o tome da li će učestvovati ili se povući. Imajući u vidu takve dileme zaista je sasvim svejedno kada je Štajnmajer pročitao koji izveštaj u septembru“, piše „Noje osnabriker cajtung“.

Iran feiert 30 Jahre Islamische Republik
Foto: picture-alliance/ dpa

Povodom smrti Montezerija list Rajn cajtung piše: „Niko nije tako pošteno, hrabro i ubedljivo razotkrio kriminalnu suštinu iranske tiranije kao Montazeri. Nekadašnji zamenik vođe revolucije ajatole Homeinija i sam je bio zastupnik nemilosrdne ideologije božje države – sve dok nije odlučio da više neće učestvovati u masovnim ubistvima i mučenjima. Preobražaj od zaslepljenog političkog ubice u branioca ljudskih prava najveće je životno postignuće Montazerija. Sada mladima u Iranu preostaje da završe započeto“, piše „Rajn cajtung“.

Smrt Montazerija komentariše i Merkiše odercajtung: „Tri decenije posle islamske revolucije nemoguće je prevideti duboke pukotine u društvu. I u redovima sveštenstva sve je veći otpor vladavini mula. Političko rukovodstvo je potrošeno, ali opoziciji nedostaje harizmatska ličnost na čelu. Zahvaljujući tome vlastima je do sada uspevalo da proteste drže pod kontrolom“, piše Merkiše odercajtung“.

O finansijskim problemima nemačke vlade list Zidvest prese piše: „Ministar finansija Volfgang Šojble i drugi političari koalicije još se natežu oko toga gde štedeti. Ima razloga za sumnju da to još ni sami ne znaju. Naime, malim kresanjima ništa se ne postiže, neophodna su radikalna rešenja. Da pomenemo samo nekoliko primera: trebalo bi ukinuti nadoknadu za troškove prevoza na posao, u punoj meri oporezovati dodatak za noćni rad, ukinuti sve poreske povlastice – od hrane za mačke do prodaje punokrvnih konja. Za sve to postoje jaki argumenti, ali isto tako jasno je kakvu bi buku izazvala takva odluka. Moto bi bio: svuda može da se štedi, samo ovde ne. Međutim, alternativa je mnogo gora: državni dug koji bi izmakao kontroli“, upozorava list „Zidvest prese“.

priredio Nenad Briski

odg. urednik: N. Jakovljević