1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zakon o useljavanju

2. januar 2006.

Pre godinu dana na snagu je stupio nemački zakon o useljavanju stranaca. Očekivanja su bila velika, a bilans je protivurečan...Navodi u svom komentaru Bernd Gresler

https://p.dw.com/p/BAPM
Stranci u Nemačkoj, simbolična slika učenja stranaca u procesu integracije
Stranci u Nemačkoj, simbolična slika učenja stranaca u procesu integracijeFoto: ZB - Fotoreport

Nemačka sada ima najmoderniji zakon o useljavanju u Evropi, rekao je pre godinu dana tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nemačke Oto Šili. Danas bi se moralo reći: Ova procena bila je pogrešna. Doneti zakon koji je Nemačku trebalo da dovede u povoljnu situaciju i privuče najbolje i najsposobnije ljude iz sveta, koji bi Nemačkoj privredi mogli da daju nove impulse, i čiji dolazak ni u kom slučaju ne bi bio u neskladu sa visokom stopom nezaposlenosti u zemlji. Jednostavno zbog toga, što za poslove stranih sturčnjaka na tržištu u zemlji nije bilo odgovarajućih domaćih kandidata. Isto tako, nije ih bilo ni iz Evropske Unije. Da su postojali, oni bi u svakom slučaju imali prednost prilikom zapošljavanja, isto kao što bi je imali i Nemci, koji ne učestvuju u nadmetanjima za poslove u mnogim oblastima. I zato nemačka privreda vapi za odgovarajućim profilima stručnjaka koji bi mogli da dodju u zemlju iako nisu iz EU.

U Nemačku je tokom prošle godine došlo samo 900 takozvanih visoko-kvalifikovanih stručnjaka. Čak ni propis tzv. Green card koji je uveo tadašnji savezni kancelar Gerhard Šreder za kompjuterske stručnjake nije lako zaživeo. Zašto je to tako? Očigledno da su prepreke za strane stručnjake i dalje veoma visoke. U Nemačkoj nije prihvaćen sistem bodovanja koji se u drugim zemljama pokazao uspešnim, prema kojem se kandidat za dolazak u Nemačku mogao kvalifikovati tako što je slaba mesta u jednoj oblasti mogao da izravna dobrim rezultatima u drugoj. Nedostaju i atraktivne ponude za članove porodica mogućih kandidata. Na primer automatsko dobijanje prava na rad bračnog partnera.

Malodušnost i strah pratili su tvorce zakona iz redova vlasti i opozicije. Strah da Nemačka neće moći da se odbrani od navale kandidata. Danas, godinu dana nakon donošenja zakona, to je u velikoj suprotnosti sa stvarnošću. Nemačko tržište rada već duže nije tako atraktivno kao tržište zemalja engleskog govornog područja. Zarade i plate ni u kom slučaju nisu u vrhu liste. Neki ispadi protiv stranaca zaplašili su potencijalne kandidate.

Pri tom se ne može reći da zakon nije bio delotvoran. On je uneo red u nepregledan broj pravnih pravila i pravnih izuzetaka. Poboljšana je ponuda za integraciju useljenika kao i prava na azil. Pre svega za ljude koji su bili proganjani zbog svoje polne orijentacije. Ali ni tu nisu ispunjena sva očekivanja. Tako već godinama 200 000 izbeglica živi u strahu da će biti vraćeni. Za velikodušni gest da im se odobri pravo na ostanak u zemlji, što im je bilo obećano, političari se nisu izborili.

Bilans je protivurečan. To je još najpozitivnija presuda zakonu o useljavanju godinu dana nakon njegovog stupanja na snagu.