Zbog presude u Hagu, Hrvatska „na nogama“

To je katastrofa, nezvanična je reakcija iz Banskih dvora, gde su premijerka Jadranka Kosor i njeni najbliži saradnici pratili izricanje presude. Smrknutih lica iz Sabora u Banske dvore stigli su potpredsednici Parlamenta Vladimir Šeks i Ivan Jarnjak, ali nisu želeli da komentarišu presude.

Premijerka Kosor je zatim na konferenciji za novinare izjavila kako je za Vladu potpuno neprihvatljiva ocena Oluje, kao dela udruženog zločinačkog poduhvata. „Ponosni smo na svoje vojne pobede koji su omogućili da živimo u slobodnoj i demokratskoj državi“, rekla je Kosorova i najavila sednicu Vlade, na kojoj će biti govora o presudi trojici generala.

Za analitičare je glavni problem to što su Ante Gotovina i Mladen Markač osuđeni kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo etničko čišćenje samoproglašene Krajine Srba, koje je sprovedeno tokom Oluje i u zločinima, koji su se događali mesecima kasnije. Jedan od najuglednijih pravnika sa američkog Univerziteta Jel, Mirjan Damaška smatra kako je presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu opasna jer implicira kako je današnja hrvatska država stvorena na zločinačkim temeljima. Ako se tome pridoda i zločinački karakter ustaške Nezavisne države hrvatske, naglasio je Damaška, može se stvoriti vrlo negativna percepcija današnje Hrvatske.

Za advokate koji su učestvovali u radu Tribunala, poput Jadranke Sloković, presuda za zločinački poduhvat implicira da je država odgovorna za zločine tokom i posle Oluje, što je Vlada pokušala da ospori preko „amicus curiae“, prijatelja suda.

Za istoričara Mladena Ančića logika zločinačkog pothvata je puna rupa, što se vidi „iz jednog očitog primjera, general Gotovina je bio zapovjednik južnog sektora, general Stipetić sjevernog. U zločinačkom poduhvatu sudjeluje general Gotovina, a ne general Stipetić“.

A za ratne veterane presuda u Hagu, nema veze ni sa pravom ni sa pravdom, a za Branka Borkovića – Mladog Jastreba ovo je trenutak kada, uprkos tome što je izrečena politička presuda generalima, Oluji i hrvatskoj državi, treba zadržati mir, razum i jedinstvo.

Iako pravni stručnjaci ističu kako treba pričekati na žalbu i konačnu presudu, za mnoge od njih, baš kao i građane, Haški sud je potvrdio kako se radi o političkom sudu koji želi da uravnoteži krivicu na nekadašnjim jugoslavenskim prostorima. Deo ih ipak smatra, kao i pojedini komentatori, kako su generali platili cenu „sporog i nevoljkog procesuiranja pojedinačnih zločina“, koji su se dešavali za vreme i nakon Oluje.

Tada je, podsetimo, ubijeno 600 civila, spaljeno 22.000 kuća, a izbeglo oko 150.000 ljudi. Za većinu zločina niko nije odgovarao, pa će hrvatski građani kao i osuđeni generali biti „taoci i žrtve neke nametnute solidarnosti u zločinu“, jer su ih negirale sve dosadašnje Vlade i predsednici države.

Gotovina i Markač osuđeni su na temelju tvrdnje da su zločini počinjeni u tzv. Republici Srpskoj Krajini tokom operacije Oluja i sve do 15. novembra 1995. bili su deo udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio etnički očistiti to područje od Srba, a što su sproveli, zajedno sa tadašnjim predsednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, načelnicima Glavnog stožera HV-a Jankom Bobetkom i Zvonimirom Červenkom. U optužnici su navedena i imena 38 ubijenih Srba, uglavnom starih i nemoćnih osoba, kao npr. onih u Gruborima kod Knina.

Prema presudi, udruženi zločinački poduhvat bio je deo politike prema kojoj je veliki deo Krajine trebalo naseliti Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, i Kosova, pa su im davali napuštene srpske kuće, koje nisu uništene ili spaljene.

U procesu, koji je započet u martu 2008. godine, svedočilo je 138 osoba, 81 svedok tužilaštva i 57 svedoka obrane. Tokom 303 sudska dana, optužba je iznela 2.687, a obrana 2.132 dokazna predmeta.

Glavni urednik Katoličkog radija Mato Mikić smatra kako iz haških presuda treba izvući i neke pouke, primera radi Hrvatska bi trebalo, umesto očekivanja da joj pravdu donese neko drugi, sama da uspostavi bolji pravosudni poredak.

I dok se u Hrvatskoj neki teše kako ni ovim presudama Haškog suda, istina o ratu u Hrvatskoj neće biti osvetljena, a ni pravda za žrtve zadovoljena, ponovo se može čuti i obrazloženje da je odlazak Srba iz Hrvatske bio rezultat velikosrpske indoktrinacije, a ne etničkog čišćenja.

Autor: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednik: Jakov Leon