1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zeleni Dunav i kompromisni hibrid

Priredio Filip Slavković2. avgust 2007.

Nemačke dnevne i nedeljne novine pišu o slaboj borbi sa požarima na Balkanu, evropskom angažmanu u Bosni i Kosovu, krstarenju od Beograda do Crnog mora te mirovnoj misiji u Darfuru i propasti kredita za nekretnine u SAD

https://p.dw.com/p/BPAT
Pregled pisanja današnje nemačke štampe

“Tvrdnja da Balkan gori proteklih nedelja nije, za promenu, predstavljala metaforu. U Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji i Grčkoj bili su izbili požari koji su mogli da budu ugašeni ili makar lokalizovani tek posle nekoliko dana.“

Ovako veliki članak ilustrovan fotografijama šuma u plamenu i sagorelih kuća, pod naslovom „Politički požari“, počinje tradicionalni „Frankfurter algemajne cajtung“. U tekstu se još primećuje: „Većina požara najverovatnije je bila posledica neuobičajeno vrelog i suvog leta ali su makar neki, koliko se može videti, imali kriminalnupozadinu. Požari su u tim slučajevima izgleda bili podmetnuti. Razlog što su slabo bili suszbijani, međutim, leži u lošoj opremi vatrogasaca i nepripremljenosti resornih ministarstava“. Autor najviše kritika izriče na račun nadležnih organa u Grčkoj dok u Srbiji pre svega ukazuje na herojski doček priređen vatrogasnom avionu koji je kao pomoć stigao iz Rusije.

Uticajni nedeljnik „Cajt“ preko čitave strane donosi analizu evropskog angažmana u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Uglavnom za čitaoce koji nisu toliko upućeni u balkanska dešavanja pobrajaju se problemi sa kojima se Sarajevo, Priština i međunarodna zajednica suočavaju od ratova do danas. U odeljku o putovanjima ovonedeljnog broja izašlog danas „Cajt“ na dve strane, zu nekoliko idiličnih fotografija, objavljuje putopis sa krstarenja brodom od Beograda do Crnog mora. „Dunave moj zeleni“ naslov je reportaže u kojoj se pored ostalog kaže:

„Začuđujuće u Beogradu je ono što se ne vidi. Ovaj grad je bio uništen već 38 puta. Domaćini strancima to rado pominju zu neku mešavinu stoicizma i ponosa. Verovatno time misle: obnovili smo ga 38 puta, ne isplati vam se da se ponovo trudite. Turističke četvrti ovog tako često uništavanog grada iznenađujuće su idilične. Redovi platanovih i kestenovih stabala nižu se ulicama, u parkovima cvetaju lipe.” Autor potom opisuje kako turistički vodič ukazuje na oštećenja od poslednjeg bombardovanja ili na mesto na kojem je 2003. ubijen Zoran Đinđić, pa zaključuje: “Žena dobro radi svoj posao. Sve što opisuje zvuči kao da se desilo veoma davno.”,

primećuje ovaj levičarski nedeljnik iz Hamburga. Ugledni “Ziddojče cajtung” objavljuje kratak izveštaj o prvom spomeniku ubijenom premijeru Srbije uz fotografiju Đinđieve statue u Prokuplju. Mnogo opširnije se ove novine bave odlukom Saveta bezbendosti da u krizni sudanski region Darfur pošalje mirvne snage koje će uglavnom činiti vojnici Afričke unije:

“Ove mirovne trupe zapravo su čisti hibrid. Po njima se vidi da su proizvod mukotrpnih kompromisa. Nije ni čudo što Evropljani, koji se navodno toliko brinu za Darfur, ne žele da šalju svoje vojnike u sudansku stepu. U Darfuru je sahranjen jedan od vrlih ciljeva Ujedinjenih nacija: takozvana odgvornost za zaštitu koja je svečano proglašena na samitu u Njujroku 2005. Ona podrazumeva da Ujedinjene nacije, ako je neophodno i protivno volji vlade neke zemlje, građane te zemlje mogu da sačuvaju od napada. Plavi šlemovi, međutim, nisu u stanju da sprovode takve misije. Istina je i da ne postoji politička većina za tako nešto, ni među državama trećeg sveta ni u Savetu bezbendosti. Oni najslabiji stoga i dalje zavise od dobre volje svojih mučitelja – ili, kao u ovom slučaju, od interesa Pekinga. I to je lekcija iz Darfura.“,

piše ovaj liberalni dnevnik iz Minhena i time podseća da je Kina, zbog poslova sa naftom koje ima sa vladom u Kartumu, sprečavala rezoluciju o plavim šlemovima za „Darfur“. Mnogi dnevni listovi komentarišu finansijsku krizu koja sve više zahtava čitav sveta a koja je proistekla iz krize na tržištu hipotekarnim kreditima u Americi. U „Veltu“ o tome čitamo:

„Bilo bi naivno potcenjivcati ovu vrstu rizika. Nemačka je kao izvozno orijentisana privreda veoma zavisna od globalnih ekonomskih trendova. Vlada u Berlinu bi stoga morala da se pripremi za lošija vremena. To pre svega znači da budžetski izdaci treba da budu kranje konzervativno planirani. Sama privreda mora da postane spremnija na prilagođavanja. Strogi zakon o zaštiti od otkaza koči rast i u dorbim vremenima jer utiče na psihologiju zaposlenih koji su usredsređeni na osiguranje radnih mesta. Vlada to možda ne želi da čuje ali nesigurnost u svetskoj privredi primorava na reforme.“,

zaključuje ovaj konzervativni dnevnik iz Berlina.