010411 La Belle Attentat

Klub je bio omiljen među američkim vojnicima koji su tada još uvijek obezbjeđivali Zapadni Berlin. Kako se kasnije ispostavilo, atentatori su upravo zbog toga izabrali taj klub, a djelovali su po nalogu libijskog vođe Muamera el Gadafija. 15 godina kasnije, u najdužem procesu u istoriji njemačkog pravosuđa, pripadnici libijske tajne službe osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne.

Subota je noć. 5. april 1986. U vrućem fanki ritmu pleše se na podijumu diskoteke La Bel. U jedan sat i 49 minuta zabavu prekida jaka detonacija. Propada pod i neki od gostiju padaju kroz nastalu rupu u podrum. Napad je troje ljudi koštao života, 30 osoba je teško povrijeđeno, a 250 njih su pukle bubne opne. Među poginulima su i dvojica pripadnika američke armije. 15 godina kasnije, u najspektakularnijem procesu njemačkog pravosuđa, predsjedavajući sudija Peter je smatrao da je "jasno dokazano", da je napad osmišljen i isplaniran u Tripoliju, glavnom gradu Libije. Andreas Šulc (Schulz), jedan od advokata žrtava je nakon čitanja presude rekao: "Predsjedavajući sudija je rekao više nego jasno, da je u pitanju bila libijska tajna služba, a to je državna agencija."

Suđenje navodnom počiniocu moglo je početi tek nakon pada Berlinskog zida. Tek je otvaranje dokumenata tajne službe Stasi pružilo informacije o planovima i izvršenju djela. Tajna služba tadašnje Njemačke Demokratske Republike, kako se ispostavilo, imala je informacije o planiranom atentatu. Dokumenti su pokazali da je libijsko predstavništvo u Istočnom Berlinu bilo komandni centar napada. Libijska tajna služba željela se osvetiti za dva broda koja su potopili Amerikanci. A sa napadom na američki avion iznad škotskog grada Lokerbija, po drugi put sumnja pada na Libiju i državni terorizam.

Gadafi (u načelu) priznao

U martu 2001, spoljno politički savjetnik tadašnjeg njemačkog kancelara Gerharda Šredera (Gerchard Schroeder), Mihael Štajner (Michael Steiner), razgovarao je u Tripoliju s libijskim liderom Muamerom el Gadafijem. Tokom tog razgovora, Gadafi je navodno priznao umješanost u u terorističke napade. A to priznanje je, na putu iz njemačke ambasade u Vašingtonu kao protokolarna bilješka u razgovorima između njemačkog kancelara Šredera i tadašnjeg američkog predsjednika Džordža Buša (George Bush), dospjelo u javnost.

Portparol njemačke ambasade, Karste Haje (Heye) škrtim riječima je kasnije potvrdio da se razgovor, koji se do tada držao u tajnosti, zaista dogodio ali: "Između ostalog, razgovaralo se i o međunarodnom terorizmu. Gadafi se u tom razgovoru distancirao od terorizma. O pojedinim slučajevima iz prošlosti, kao što je Lokerbi ili La Bel se nije govorilo", rekao je Haje.

"Humane" presude teroristima

A da li je libijsko rukovodstvo ikada dalo pravo priznanje, koje bi bilo priznato pred sudom, nije mogao tačno da utvrdi ni jedan istražni organ Bundestaga. Međutim, u novembru 2001, 42-godišnja Verena Čana (Chanaa) osuđena je zbog ubistva u tri slučaja na 14 godina zatvora. Zbog depresije od koje je patila, izbjegla je doživotnu robiju. Njen bivši muž Ali Čana, Libijac Abulgasem Eter i Palestinac Jaser Kraidi, sud je proglasio krivim samo za pomaganje u izvođenju ubistva i pokušaj ubistva. Kraidi je dobio 14 godina, a Čana i Eter 12 godina zatvora.

Žrtve i njihovi advokati su bili razočarani. Aksel Šrimak (Axel Schrimack), jedan od advokata oštećenih je rekao: "Jedino što bi sada moglo da pomogne jeste podrška žrtvama u naporima da dobiju odštetu. Njemačka vlada bi se mroala tu malo više zauzeti."

Nakon teških pregovora sa advokatima žrtava, Gadafijeva fondacija je u septembru 2004. saopštila da je spremna da isplati odštetu u visini 35 miliona dolara. Tripoli je to proslavio kao "inicijativu ljudskosti". Isplata odštete je trebalo da utre put noramlizaciji njemačko libijskih veza. Na kraju je i tadašnji njemački kancelar u oktobru 2004. lično posjetio Gadafija u Tripoliju.

Autor: Daniel Scheschkewitz / S. Savić

Odg. ur.: Z. Arbutina