Đavo, belzebub i Tramp
17. januar 2020
Možda su tržišta nekada zaista pametnija od njihovih posmatrača. Na dan kada su pregovarači SAD i Kine u Bijeloj kući manje-više svečano proslavili prvi dogovor u trgovinskom ratu koji je inicirao američki predsjednik Donald Tramp, na berzama se slijegalo ramenima - u Hongkongu, Šangaju i Frankfurtu na Majni. U Aziji je došlo do manjih gubitaka i pada indeksa akcija, ali i u njemačkom DAX-u. Oduševljeno odobravanje ipak izgleda drugačije.
Bilans, koji je Tramp predstavio sa svojim pregovaračima, zvuči impresivno: Kina će kupovati znatno više američke robe, govori se o povećanju u iznosu 100 milijardi dolara godišnje. Kina se obavezuje da će štititi prava intelektualne svojine američkih kompanija ali i u transferu tehnologija. Osim toga Kina ima u planu da poveća kupovinu američkih poljoprivrednih dobara, na čemu će američki farmeri Trampu biti zahvalni.
Možda je ipak sve jako jednostavno
Kineska strana je naime već početkom nedjelje objavila brojke kojima obrazlaže sklopljen "dil broj jedan" u okviru najvjerovatnije najdužeg trgovinskomg konflikta. Navela je da je došlo do pada izvoza u SAD, što je dovelo do izrazito slabog trgovonskog bilansa širom svijeta, što je prouzrokovalo za kineske standarde slab privredni rast koji je iznosio nešto više od 6 posto.. Navedeno je i da bez jakog privrednog rasta nema ni političke sigurnosti u carstvu Komunističke partije... Možda je ipak sve jako jednostavno.
Činjenica je pak da još nije jasno šta će izaći iz ovih dogovora. Tramp je nepredvidiv vladar ali kineski vlastodršci ni u snu mu neće tek tako prepustiti karte iz svojih ruku (a njihov cilj je da ekspandiraju u privrednom i političkom smislu koristeći se bukvalno svim sredstvima, kako bi u digitalnom svijetu postali igrač broj jedan - ali i ostali na vlasti). Ovaj takozvani dil pokazuje sve simptome problema koje treba da riješi.
Belzebub Tramp - to je već odavno njegov zaštitni znak - pokazuje demonstrativno nepoštovanje prema multilateralnim, međunarodnim sporazumima, u kojima on i samo on ne diktira pravila. Instrument "sankcije" je postao jeftina poluga: ako nećeš milom, hoćeš silom. Njemački ekonomista, Gabrijel Felbermajr u pogledu dogovora iz Vašingotna govori o "bilateralnom nonsensu u multilateralnom svijetu". Teško da se može šta bolje reći.
Opraštanje od međunarodnih arbitražnih mehanizama
Za trgovinske konflikte, koji se sada "regulišu" u Bijeloj kući, nekada su postojali arbitražni mehanizmi, posebno Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Doduše i tu postoje određeni problemi, ali Tramp je i tu takođe grubo udario sjekirom i paralizovao njen rad.
Zemlje, koje su se dogovorile oko ovakvih opštih pravila, vide da se to debelo isplati, smatraju ekonomisti. Institut za svjetsku privredu iz Kila je zajedno sa drugima izračunao efekat: dobit za 180 zemalja članica WTO iznosi oko 855 milijardi američkih dolara godišnje. Kao rezultat toga proizilazi prosječan ekonomski rast po državi članici iznosi 4,5 procenata.
Trgovinski rat američkog predsjednika je direktan atak na ovakva postignuća, bez obzira na to šta se u Bijeloj kući dogovorilo. Jer, šanse za multilateralna rješenja problema će tako biti manje a nikako veće. Ono što iz toga proizilazi može se vidjeti na kineskom spoljnotrgovinskom bilansu, isto kao i na drugim poljima u Iraku i Iranu ili Brazilu, ali i u Mađarskoj i Poljskoj. America first uništava postignuća na međunarodnom planu sa kojima bi se morali rješavati zaista odlučujući, globalni problemi, i donosi (možda) 40 milijardi više obrta za američke farmere. A oni su Trampu potrebni kako bi bio ponovo izabran. Možda je zaista sve prosto kao pasulj.