„Đul bašte“ na njemački način

Nijemci veoma pedantno uređuju i njeguju, sa ili bez pomoći stručnjaka, svoje privatne bašte i vrtove. Pogled preko ograde često otkriva prave male zelene oaze, sa cvijećem, stazama, minijaturnim jezercima ili vodoskocima. Posjetioci Kelna se po pravilu oduševljavaju zelenilom u gradu. Taj utisak je iz Kelna ponijela i scenograf Marina Pavlović:

„Najljepši su parkovi koji izgledaju kao nedirnuta priroda. Nisu engleski obrađeni, strogi i dosadni, nego je grad stopljen sa prirodom i to je fantastično.“

Besprijekorno su uređene i površine oko stambenih blokova. Rijetko ili gotovo nikada nećete vidjeti neuređenu i zapuštenu površinu čak i kada se udaljite van gradova. Nijemci također cvijećem i raznim predmetima ukrašavaju prozore svojih stanova praveći tako bezbroj malih izloga koji uljepšavaju njihov grad. Isto tako posjetioci Kelna često na krovnim terasama mogu da vide veliko drveće.

Adenaurove zasluge

Za zeleni Keln i njegove zelene pojaseve, koji ga polukružno okružuju, zaslužan je nekadašnji gradonačelnik Konrad Adenauer, koji je poslije Drugog svjetskog rata, ovlastio arhitektu Frica Šumahera da radi na unapređenju razvoja gradske politike. Šumaher je osmislio i zasadio zeleni pojas oko središta grada. Ali to nije bilo dovoljno. Drugi zeleni pojas se nalazio iza novih nastambi koje su nastale izvan prvog pojasa. Oba zelena pojasa su spojena i poprijeko, kako bi grad „bolje disao“.

Dakle pejzažna arhitektura, estetsko umjetnička disciplina, kako to Nijemci vole da kažu, služi za poboljšanje ekološkog i socijalnog prostora za bolji i zdraviji život građana. Planiranju slobodnih površina se posvećuje velika pažnja i građevinci veoma moraju da paze da ne dođu u sukob sa ovom vrstom stručnjaka kada grade neki novi objekat, jer bi u suprotnom, ovi mogli da im zagorčaju život.

Male bašte za dušu

Veoma su popularni i mali privatni vrtovi na krajevima grada u kojima građani uređuju minijaturne baštice i u njima provode slobodno vrijeme.

Simpatična je priča o veoma popularnim interkulturalnim vrtovima. Sve je počelo 1996. u Getingenu kad su žene izbjeglice iz Bosne tražile nešto čime bi ispunile vrijeme jer nisu imale dozvolu rada niti mogućnost zaposlenja. Kada su ih socijalne radnice pitale šta im najviše nedostaje iz njihove domovine one su se sjetile svojih bašta. To je bio početak osnivanja interkuturalnih vrtova kojih danas u Njemačkoj ima više od stotinu. U njima se sastaju ljudi iz cijelog svijeta.

Autor: Željka Bašić Savić

Odg. urednik: Zorica Ilić