Škrtarenje i cicijašenje Berlina
Satima su se predstavnici njemačke vlade i saveznih pokrajina na sastanku u Berlinu natezali oko novca. Iz toga se nisu izrodile velike stvari. Teška srca i s puno otpora savezni ministar financija je "odriješio kesu", ali samo da bi iz nje izvadio najnužniji minimum. Više od krova nad glavom i nešto za prigristi neće moći biti financirano s dvije milijarde eura obećanih sredstava iz državnog proračuna u ovoj, i do četiri milijarde eura u idućoj godini, jer bi tim novcem trebalo biti financirano i vraćanje izbjeglica.
670 eura po izbjeglici mjesečno - to može biti samo početak. Prva pomoć ovih kaotičnih, kriznih dana, kada svakodnevno stižu hiljade novih izbjeglica u Njemačku i kada ih je, s obzirom na to da dani i noći postaju sve hladniji, potrebno što prije zbrinuti. Već i to je problem, kako se može vidjeti u berlinskom Pokrajinskom uredu za zdravstvo i socijalnu srkb. Tri dana i tri noći tamo izbjeglice moraju čekati u dugim redovima prije nego što dođu na red za prvu registraciju.
Učitelji, psiholozi, socijalni radnici
Sada će barem biti nešto novca za dovođenje postojećeg kaosa u red. Ali to nije ni blizu svemu što je potrebno. Bit će potrebni učitelji, psiholozi i socijalni radnici. Djeca moraju ići u vrtiće i škole, a za odrasle se moraju organizirati tečajevi njemačkog jezika i programi za pre-kvalificiranje i doškolovavanje. Mora biti izgrađeno puno više stanova nego što će to biti moguće s 500 miliona eura, koliko će za početak savezne vlasti staviti na raspolaganje saveznim pokrajinama i njihovim općinama. A k tome treba dodati i još jedan ne posve nevažan detalj - gradovi i općine će trebati još puno više osoblja kako bi izbjeglice koje će još doći mogli bolje primiti i zbrinuti nego što je to sada. Konačno, Europska komisija računa s pet miliona novih tražitelja azila u iduće tri godine.
Bez obzira što će zakoni za dobivanje azila sada biti pooštreni i što će shodno tome više zahtjeva za azil biti odbijeno, u Njemačkoj će ostati stotine hiljada ljudi. Bit će vrlo težak posao integrirati te ljude u društvo, a i stajati će puno novca, novca koji prije svega mora doći iz državne blagajne jer su blagajne saveznih pokrajina i općina već godinama prazne. Riječ je o nacionalnoj zadaći i savezne vlasti imaju najšira leđa koja za nju mogu podmetnuti.
Vrijeme je da savezni ministar financija otvoreno prizna da se više neće moći izbjeći minus u državnom proračunu, a sigurno mu to malo tko neće zamjeriti s obzirom na izvanrednu situaciju u kojoj se Njemačka nalazi.
Po mogućnosti bez gubitnika
Možemo se prisjetiti i krize od prije sedam godina. Tada nije trebalo spašavati ljude nego banke i bilo je dozvoljeno upotrijebiti sva sredstva da bi se to ostvarilo. Na kraju je to državu stajalo trocifrenih milijardskih svota. Ni to nije prošlo bez otpora i tada se nadugo i naširoko raspravljalo. Ali na kraju je "ceh" plaćen i privremeno se odustalo od proračuna bez minusa. Pritom se radilo o situaciji koja je ostavljala puno više alternativa nego ova u kojoj smo sada. Moglo se pustiti da banke propadnu. S ljudima se ne može tako, a izbjeglice se neće dati zaustaviti u svojoj potrazi za boljim životom.
Život u oazi blagostanja Njemačkoj više neće biti onakav kakav je bio do sada. Izvjesno je da će se puno toga promijeniti. Sada je važno te promjene politički kanalizirati i pratiti tako da bude što manje gubitnika, jer upravo toga se puno Nijemaca boji. Već sada je svaki drugi Nijemac skeptičan, a među niskokvalificiranima i onima koji sada obavljaju loše plaćene poslove su ti strahovi još veći. Onima kojima je i sada loše, nikako ne bi trebalo ubuduće biti još gore zato što se morati izdvojiti novac za izbjeglice. To bi, društvenopolitički gledano, bilo fatalno. Riječ je o nacionalnoj zadaći koju treba svladati. Zato savezni ministar financija sada ne smije škrtariti i cicijašiti i to mora brzo uvidjeti.