1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Špijunska diplomacija u bugarskim odmaralištima

Christopher Nehring
28. novembar 2019

Mit je da tajni agenti ne idu na odmor. Omiljeni cilj špijuna? Bugarska. To je razotkrio Christopher Nehring, kustos Njemačkog muzeja špijunaže u Berlinu u novoj knjizi: 77 mitova iz svijeta špijunaže i tajnih službi.

https://p.dw.com/p/3TsS6
Foto: picture-alliance/robertharding/S. Black

"Najviše mi je iz Bugarske u sjećanju ostalo kako su me u jednoj limuzini vozili u lijepa brda i na plaže svoje zemlje i kako su prema meni, ponekad u pratnji moje supruge, postupali kao prema paši. Nikad ranije i nikad kasnije nisam doživio takvu gostoljubivost. Bugari su nas utapali u svom skupocjenom vinu; organizirali su izuzetne svečanosti u najboljim odmaralištima Komunističke partije, uz to smo lovili divljač, patke ili fazane u lovištima koja su bila rezervirana za predsjednika Živkova i bugarsku elitu. Ponekad je njihova želja da se svide nama, svojoj starijoj slavenskoj braći, poprimala apsurdne oblike."

To su sjećanja generala Olega Kalugina, dugogodišnjeg šefa KGB-ovog kontraobavještajnog odjela. O Bugarskoj piše kao o raju za zemaljske užitke, general tajne službe naviknut na odricanja u Sovjetskom Savezu, koji je često odlazio u "16. sovjetsku republiku", kako su u šali nazivali najmanju članicu Istočnog bloka za vrijeme Hladnog rata. Jedan od najviših ljudi KGB-a nije u Bugarsku dolazio zbog posla nego zbog užitka. Jer, ta je zemlja bila, s gledišta sovjetske tajne službe, nezanimljiva. Pokoja informacija o NATO-u u Grčkoj ili Turskoj, pokoja vrbovana djevojka na obali Crnog mora, i uz to potpuno pokoravanje volji Moskve. Sve bi se to moglo zanemariti, ali vino, planine, more i hrana - to se jako doimalo sovjetskih drugova.

Kulturna diplomacija i "rakija-diplomacija"

Bugarska ima i prekrasne planinske pejzaže
Bugarska ima i prekrasne planinske pejzažeFoto: picture-alliance/R. Nebesky/R. Harding

Zemlja siromašna sirovinama i industrijom otkrila je 1950-ih svoj posebni kapital, koji do danas privlači milijune turista: gostoljubivost, priroda i kuhinja. I Bugarska tajna služba je znala kako to iskoristiti.

Na Zapadu je CIA svoje kolege iz njemačkog BND-a pozivala na trotjedna putovanja po SAD-u.To se nazivalo kulturnom diplomacijom, a trebalo je buduće šefove njemačke tajne službe impresionirati veličinom i snagom SAD-a.

U Bugarskoj je zloglasna Državna sigurnost djelovala protiv toga "rakija-diplomacijom". Primjerice, tone bugarskih delicija slane su kolegama STASI-ja u Istočnom Berlinu. Samo 1974. su im poslali tonu grožđa, 500 kg krušaka, 1.000 kg krastavaca, 500 boca vina Kadarka, 500 kg ovčjeg sira. I socijalističko prijateljstvo se odvijalo preko želuca.

Kad se službeni susreti na najvišoj razini nisu mogli održati, jednostavno je ministar Erich Mielke pozvan da svoj ljetni odmor provede u Bugarskoj. O važnim temama se onda razgovaralo u opuštenoj atmosferi i nakon toga pribilježilo: "Ovaj oblik kontakta je jako koristan jer vodstvu ministarstva omogućuje širenje kontakata s vodstvima bratskih organa."

Omiljena odmarališta

Slično kao oficirima KGB-a bugarska Državna sigurnost se dodvoravala i istočnonjemačkim kolegama redovitim pozivanjima na godišnji odmor. Za to je svake godine na raspolaganju bilo 25 mjesta u odmaralištima na Crnom moru ili u brdima.

1970. je primjerice na jednom takvom odmoru bio dugogodišnji šef špijunaže DDR-a Markus Wolf. U jednom odmaralištu bugarske Državne sigurnosti na Staroj planini čitao je sovjetske novine Pravdu i nije mogao vjerovati. U Moskvi je upravo njemački savezni kancelar Willy Brandt potpisivanjem Moskovskog sporazuma dao novi smjer odnosima Istoka i Zapada. A i nakon pada Berlinskog zida stanovnici gradića Aprilici su navodno viđali Wolfa na bazenu. Ovaj put je zacijelo na godišnjem bio o vlastitom trošku. 

Susret Brežnjeva i Brandta iznenadio je i istočnonjemačkog špijuna Wolfa
Susret Brežnjeva i Brandta iznenadio je i istočnonjemačkog špijuna WolfaFoto: picture-alliance/akg-images

Novac za bugarske drugove očito nije igrao nikakvu ulogu kad se trebalo predstaviti kao dobar gostoprimac. To je posebno vrijedilo za "specijalne operacije". 1967. je Markus Wolf osobno putovao u Bugarsku kako bi se sastao s jednim od njegovih najvažnijih suradnika u vladajućim krugovima u Bonnu. Odmah su ga podržale njegove bugarske kolege. Organizirali su dvotjedno putovanje po cijeloj zemlji - i na kraju čak preuzeli sve troškove.

Velikodušni Bugari i precizni računi

Koliki su troškovi bili u takvim "specijalnim akcijama" pokazuje jedan drugi slučaj. U srpnju 1974. su istočnoberlinski špijuni najavili susret s agentom u Bugarskoj. Radilo se vjerojatno o susretu sa zastupnikom u Bundestagu Walterom Flemingom, koji je od 1969. surađivao sa STASI-jem pod kodnim imenima "Julius" i "Walter".

Nakon tjedan dana u odmaralištu na Crnom moru cijela ekipa istočnonjemačkih i bugarskih oficira tajnih službi, uključujući i žene, otišla je brdsko lječilište Pamporovo. Za pet dana su pojeli i popili hrane i pića za 1081,18 leva. I sve je to minuciozno navedeno: 56,40 BGN za 22kg ovčjeg sira, 208,90 BGN za meso i 65 kg ribe, 12,92 BGN za 38 štruca kruha, 88,98 BGN za 75 boca vina ...

Istočnonjemački špijun Markus Wolf često je boravio u Bugarskoj
Istočnonjemački špijun Markus Wolf često je boravio u BugarskojFoto: picture-alliance/dpa

Nije slučajno ovaj susret nazvan kodnim imenom Orfej 74. Ukupni troškovi koje je dragovoljno preuzela bugarska tajna služba iznosili su 6010,37 BGN, od toga 4878,47 BGN za bugarske delicije i alkohol.

Slično velikodušna je bila bugarska tajna služba i kad su tamo dolazili bivši DDR-ovi i sovjetski špijuni. A svi su dolazili. Od KGB-ovog špijuna Kima Philbyja preko KGB-ove krtice u njemačkoj tajnoj službi BND-u Heinza Felfea, zatim špijuna u kancelarskom uredu Günthera Guillaumea do bivše tajnice NATO-a Ursel Lorenzen.

Tko je socijalizmu služio kao špijun, mogao se nadati zasluženom odmoru. Bugarska je pritom bila omiljeni cilj. A bugarska tajna služba je nade polagala u gostoljubivost, privlačnost prirode i bugarsku kuhinju kao dobro sredstvo špijunske diplomacije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android