Šta je to još privatno?

„Facebook je sljedeći logičan korak poslije Velikog brata“ - Može vam se oprostiti ako ste mislili da je ovu rečenicu rekao neki ukočeni medijski kritičar, no ovo su zapravo riječi umjetnika Edgara Leciejewskog. Rođen u Lajpcigu 1977. godine, on je jedan od 30 umjetnika koji su radili na novoj izložbi u frankfurtskom Kunsthalle Schirn. Naslovljena „Private“ izložba istražuje promjenjivu prirodu umjetničkog predstavljanja privatne sfere. Teme kao što su uticaj društvenih mreža na privatnost i opasnost da se privatno učini javnim na Internetu se ispituju kroz ovu izložbu.

Pikselizovani portreti

Izložba otvara niz zanimljivih problema i pitanja o tome kako se odnosimo prema tehnologiji. Rad Edgara Leciejeweskog ukazuje da se društvene mreže posmatraju sa iznenađujućom dozom nepovjerenja. Tri njegove fotografije velikog formata koje prikazuju pikselizovane portrete ljudi u Njujorku su uključene u izložbu. Na ovu ideju Leciejeweski je došao prije nekoliko godina kada se suočio sa Google Street Viewom u jednoj američkoj metropoli.

Tada, Google Street View nije bio dostupan u Njemačkoj. Leciejewskom su ove slike portreti 21. vijeka. „Operatori Googla su učinili ove ljude neprepoznatljivim da bi zaštitili njihovu privatnost. Ali upravo zato što su učinjeni neprepoznatljivim, oni su postali prazni likovi, ekrani za projekciju.“

Duga tradicija

„ Umjetnici su uvijek propitivali svoja najskrivenija unutrašnja osjećanja i onda ih izlagali javnosti,“ rekao je Hans Hollein, direktor Kunsthalle Schirn. On ističe da su autoportreti dugogodišnji primjer kako su umjetnici prenosili intimno viđenje sebe. Slikanje ili pisanje o sebi - imaju dugu tradiciju i van umjetnosti. Izložba dokumentuje ovo privatnim dnevnicima, fotografijama, polaroidima i super 8 filmovima. Ono što je novo, međutim, je nepojmljiva širina uticaja koju je ovo pitanje imalo na društvo u posljednjih nekoliko godina. Društvene mreže kao što su Facebook i Youtube omogućile su ljudima da 24 sata dnevno emituju najintimnije aspekte svog života.

Mnogi savremeni umjetnici su stvorili umjetnička djela koja su u dosluhu sa ovim dešavanjima. Radovi Leciejewskog, koji se eksplicitno bave novim medijskim gigantima kao što je Google, su dio ovog trenda.

Mogućnosti i rizici

„Naravno, mi smo srećni jer su nam brojne tehnološke mogućnosti na dohvat ruke i transparentnost je zasigurno jedna pozitivna stvar,“ primjećuje Martina Weinhart, kustos izložbe. Ali, ona takođe dodaje, da su su tu dvije sile u sukobu uvijek u igri, ideja samopredstavljanja i ideja kojom nas drugi predstavljaju, a što ne možemo kontrolisati.

„ Ako više ne možemo da kontrolišemo slike našeg privatnog života, ako smo prikazani u našim najružnijim situacijama, na javnim forumima, onda moramo da priznamo da su ove dvije sile u konfliktu i rade jedna protiv druge,“ kaže Weinhart. Ona govori o „elektronskoj usamljenosti“ koja pogađa mnoge ljude i o „fetišu mobilnog telefona“ gdje ljudi ne mogu više da podnesu odvojenost od svog mobilnog telefona. Izložba pobliže ispituje upotrebu i mogućnosti, ali i rizike tih novih medijskih tehnologija.

Ali „Private“ izložba takođe istražuje pozitive aspekte društvenih mreža, kao što su naprimjer bezbrojne mogućnosti koje su dostupne podjednako umjetnicima i publici. Kineski umjetnik Ai Weiwei je vjerovatno međunarodno najpoznatiji aktivist koji koristi Internet. Ai Weiwei je jednom opisao Internet kao njegov „ privatni štit“. Kad država zadire u njegova ljudska prava, on se može osloniti na svoje iskustvo i doseći do svjetske publike u trenu. Ai Weiweiju javna priroda Interneta pruža određen nivo zaštite i sigurnosti, te mu daje određenu moć protiv represivne države.

Izložba privatnog

Ali kako naći pravu ravnotežu u medjiskoj džungli, kada ponekad i ljudi trebaju zaštitu od samih sebe? Umjetnik Edgar Leciejewski ima jednostavan prijedlog: „ Političari su to već predlagali na različite načine; neophodno je samo da uvedemo medije kao predmet u škole.“ Martini Weinhart, ova tema otvara drugo ključno pitanje. Javni prikaz privatnog skoro uvijek je neautentičan. „Privatno je uvijek iscenirano. Svaka slika je iscenirana. Privatno je uvijek konstrukcija. To je bilo tačno i 1960-ih, u eri Andyija Warhola.“

I to ostaje isti slučaj danas: „Pravi“ privatni život se još uvijek dešava iza zatvorenih vrata - uvijek daleko od znatiželjnog oka kamere i pametnih telefona.

Autori: Jochen Kürten / Gorana Sekulić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić