Šta nakon Krima?

List Die Welt piše:

„Referendum treba pokazati ruskim građanima da žive u jednoj jakoj državi koja je spremna da ih štiti. Međutim, ovakve namjere sa sobom donose i opasnost koju Putin podcjenjuje. Rusi istina čine 79,8 odsto ukupnog stanovništva, ali u ovom ogromnom regionu, u koji se ubrajaju republike Dagestan i Ingušetija, živi oko 100 drugih narod. U njima živi većinsko muslimansko stanovništvo. Većini stanovnika ovih regiona ništa ne znači Putinova retorika kojom ističe 'zaštitu Rusa', niti mit o jedinstvu Rusije i pravoslavne crkve. Šta će se desiti ako i ti narodi dođu na ideju da održe referendum da bi proglasili nezavisnost? Iskre plamena koji je Putin zapalio na Krimu, vrlo brzo bi mogle zahvatiti i druge regione“, piše list DIE WELT.

Putinov plan

List Frankfurter Zeitung piše:

„Nakon što se Moskva pobrinula da na Krimu stvori trenutno činjenično stanje, sve više je indicija da bi se u istočnoj Ukrajini uskoro mogao otvoriti jedan drugi front. Nakon sedmica u kojima je ruska propaganda u Ukrajini zagovarala nasilje i anarhiju, na istoku zemlje skoro svakodnevno dolazi do incidenata. Još jedna indicija za to da se Kremlj ne želi samo zadovoljiti Krimom su incidenti na južno-ukrajinskom području gdje su ruske trupe pod svoju kontrolu stavile stanice za crpljenje gasa. S obzirom na tu činjenicu, važno je da Evropska unija brzo reaguje sa odlučnim sankcijama na rusku agresiju, čak iako se možda Putin ne može odmah zaustaviti,“ piše Frankfurter Allgeimeine Zeitung.

I komentator lista Süddeutsche Zeitung pita o mogućim reakcijama Evropske unije (EU):

„Evropljani na Putina najprije neće ostaviti dojam, kako riječima, tako ni sankcijama. Realnost u ovim danima znači sposobnost da se na pravi način procijene sredstva koja stoje na raspolaganju.

Na Zapadu na svu sreću ne postoji niko ko razmišlja o vojnoj akciji protiv nuklearne sile Rusije. Jednog rješenja na čisto diplomatskom putu, a to je Putin jasno stavio do znanja, neće biti. Sankcije, čak i teške, su stoga neizbježne. Ne zbog toga što će one odmah natjerati Putina da popusti, već što bi Putin odsutnost sankcija shvatio kao poziv da dalje radi kao do sada“, Süddeutsche Zeitung.

Vučićev trijumf

Isti list piše i o parlamentarnim izborima u Srbiji i trijumfu premijera Alksandra Vučića.

„Bili su to izbori čiji se pobjednik već unaprijed znao: Aleksandar Vučić, do sada zamjenik premijera, šef nadmoćne Srpske napredne stranke (SNS) i čovjek koji je u nedjelju (16.03.) pozvao 7,2 miliona građana na prijevremene parlamentarne izbore. Još i prije nego je saopšten konačan rezultat izbora, Vučić, koji je svoju karijeru započeo kao ministar za propagandu pod autokratom Slobodanom Miloševićem, se morao samo pitati u kojoj mjeri će porasti podrška njegovoj stranci.

Jer, nije prošlo još ni dvije godine otkako su Srbi birali novu vladu. Koaliciju, koja je na vlasti od jula 2012. godine, čine nacionalistički SNS i socijaldemokrati na čijem je čelu Ivica Dačić. Još od samog početaka je to bio savez sklopljen iz nužde u kojem je Vučić bio zamjenik premijera i nadležan za nadzor rada tajne službe. Dačiću je prepustio funkciju šefa vlade i ministra unutrašnjih poslova i nepopularne pregovore sa predstavnicima Kosova. Završetak tih pregovora EU je postavila kao uvjet, kako bi Srbija dobila izglede za pristup Evropskoj uniji (EU). Tokom pregovora oko Kosova, Vučić se držao po strani. Umjesto toga, on i SNS su svoju popularnost povećavali populističkim inicijativama, kao naprimjer „borbom protiv korupcije“ čiji rezultati su nemjerljivi ili hapšenjem neomiljenog oligarha i milijardera Miroslava Miškovića.

Poznavaoci prilika u Beogradu su već u kasno ljeto 2013. predvidjeli da će Vučić svoju popularnost htjeti iskoristiti, čim Srbija od EU dobije datum za početak pristupnih pregovora. Upravo tako se i desilo“, piše list Sueddeutsche Zeitung.

Autorka: Belma Šestić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić