1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Šta nam Ferguson govori o Americi?

Dennis Stute / Svetozar Savić20. august 2014

Ferguson nije poseban slučaj, smatraju američke organizacije za ljudska prava. Jer, policija i drugdje u SAD neproporcionalno upotrebljava silu protiv građana tamnije puti.

https://p.dw.com/p/1Cx5E
Foto: Getty Images

Koliko Fergusona ima u Americi? Neproporcionalnost u predgrađu St. Luisa je ekstremna. 21.000 stanovnika su Afroamerikanci, a gradonačelnik je bijelac, jednako kao i pet od šest gradskih odbornika. U policiji radi 50 bijelaca od njih 53-oje zaposlenih. Neredi koji su izbili zbog toga što je policajac ubio tinejdžera Majkla Brauna su upravo odraz ovakve situacije, smatraju mnogi posmatrači. "Udio Afroamerikanaca u institucijama Fergusona je loš na svim poljima", kaže sociolog Darnel Hant direktor Centra za afroameričke studije na Univerzitetu u Kaliforniji. "Sve izgleda kao 40-ih godina prošlog vijeka, iz vremena prije borbe za građanska prava." I, da li je onda Ferguson poseban slučaj? Ne - uvjereno je, sudeći prema sprovedenoj anketi, 80 odsto Afroamerikanaca, što slučaju Braun na teret stavlja pitanje rasizma. Kada je riječ o ispitanicima bijele puti, njih 37 odsto to vidi na način na koji to gledaju i tamnoputi građani Amerike.

Policija u akciji protiv demonstranata
Foto: Getty Images

"Držati ih u šahu"

"Ferguson je primjer onog što smo posljednjih godina i decenija stalno gledali u ovoj zemlji", kaže Lekser Kejmi, portparol "Vodeće konferencije o građanskim i ljudskim pravima", krovnog udruženja najuticajnijih organizacija za borbu za ljudska prava. Kejmi upućuje na više slučajeva kada su policajci upucali nenaoružane Afroamerikance. Ono što je tada napunilo naslovne stranice širom svijeta jeste ubistvo 17-godišnjeg Trejvona Martina od strane jednog od pripadnika Gradske garde na Floridi, a posebno kada je odgovoran za ubistvo prije godinu dana pušten na slobodu. "Mogao sam i ja biti Trejvon Martin", kazao je tada američki predsjednik Barak Obama. O tome koliko često policajci prijevremeno potežu za oružjem ne postoje pouzdane statistike. Ali, proteklih godina u javnost stalno dospijevaju pojedinačni slučajevi. Prema pisanju lijevo liberalnog magazina "Mother Jones", samo od sredine jula ubijene su četiri nenaoružane osobe crne boje kože.

"Ne čuje se, međutim, ni o jednom slučaju u kojem je ubijen tinejdžer bijele puti", kaže sociolog Hant i naglašava kako to nije slučajno. "Postoji gledište prema kojem crni muškarci predstavljaju opasnost te da njih treba držati u šahu." I činjenica je da crni i bijeli Amerikanci imaju potpuno različita iskustva u odnosu s policijom. Naprimjer u Fergusonu je prošle godine, od ukupnog broja istraga, njih 92 odsto vođeno protiv Afroamerikanaca. 93 odsto privođenih vozača su bili građani crne boje kože, iako je policija mnogo češće bijele ljude hvatala u nelegalnim radnjama (37 procenata), nego Afroamerikance (22 procenta). Ni ovaj disparitet nije posebnost Fergusona. I u Njujorku se u rutinskim kontrolama pješaka prije svega kontrolišu Latino i Afroamerikanci. U takozvanoj "Stop-and-Frisk-Praxis" u oko 200.000 slučajeva kontrolisano je svega 11 odsto osoba bijele puti.

Mit o jednakosti

"Majke i očevi crnih sinova ne mogu nikada da budu sigurni da njihova djeca neće biti maltretirana, hapšena ili zloupotrebljavana od strane policije", kaže Lekser Kejmi. "U mnogim zajednicama osoba crne puti, roditelji moraju biti sigurni da njihova djeca poznaju svoja prava kako bi preživjeli kontakt s policijom." Njihova udruženja zahtijevaju niz promjena, između ostalih i zabranu policijske kontrole na osnovu boje kože, veću kontrolu lokalnih policijskih snaga od strane Ministartstva pravde te jačanje napora u prisustvu pripadnika ovih zajednica i u policiji.

Michael Brown
Plakat kojim se zahtijeva pravda za Majkla Brauna.Foto: Getty Images

Za sociologa Hanta su ovi poznati slučajevi policijskog nasilja prije svega simptom duboko ukorijenjenih problema. "Mi imamo crnog predsjednika, a mnogim Afroamerikancima je u ekonomskom smislu mnogo gore nego prije 20 godina." Osobe crne puti su praktično u skoro svim oblastima života u nepovoljnijem položaju: nezaposlenost je decenijama duplo veća nego kod osoba bijele puti, porodični dohodak je za trećinu manji od prosjeka na državnom nivou. A crni ljudi trostruko više žive u siromaštvu nego bijelci a četiri puta više bivaju osuđivani.

Potpomognuto medijima, govori se o mitu kako su SAD iza sebe ostavile problem rasne jednakosti, kaže Hant. "A uvijek ponovo se dogodi nešto kao u Fergusonu što nam pokaže: 'Pa čekaj malo, ovdje i dalje nešto ide loše."