Šta rade sportisti nakon Olimpijade?

Atletičari su se za Olimpijske i Paraolimpijske igre u Londonu pripremali četiri godine. Sada su igre prošle, medijska prašina se slegla, medalje podijeljene, a razočarenja dijelom zaboravljena. Šta će raditi atletičari u naredne četiri godine, tačnije do Olimpijskih igara u Rio de Janeiru? Olimpijska pobjednica u Pekingu Lena Schöneborn se doškolovava i u saradnji sa jednim njemačkim koncernom piše magistarski rad.

Lena sada želi što je više moguće steći radnog iskustva. “Teško je napraviti kombinaciju profesionalnog bavljenja sportom i svakodnevice u kancelariji. To je za mene veoma dobro iskustvo”, kaže Lena Schöneborn i dodaje da joj je predikat “Olimpijska pobjednica” od pomoći prilikom traženja posla.

Slično je i kod Maxa Hoffa koji je osvojio bronzanu medalju. Trenutno završava praksu kod jednog od sponzora koji ga je podržao na putu za London. Prije posla u kancelariji, svako jutro trenira veslanje, a poslije posla odlazi u teretanu. Međutim, samosvijest sportista nakon sporta se u posljednjih nekoliko godina promijenila. “Od sportskih udruženja se uvijek i ne dobija velika podrška za unapređenje u poslu”, kaže Hoff. Nakon Olimpijskih igara se sportisti, učesnici, koncentrišu na obrazovanje. Hoff kaže da se ipak na tom polju ne može previše napredovati nakon što zimu provedete kod kuće i od proljeća ste već na takmičenjima, treninzima ili svjetskim prvenstvima.

Visoki let i niski pad

Ovaj 30-godišnjak je završio fakultet (molekularna biologija) i sada želi završiti ekonomiju jer se kasnije želi povući u biotehnologiju ili hemijsku industriju. Međutim, akcenat je još uvijek stavljen na sport. Schöneborn i Hoff se u Riju žele takmičiti. Međutim, drugi, kao što su gimnastičar Philipp Boy i džudista Ole Bischof, podnijeli su ostavke.

Očesnici Olimpijskih i Paraolimpijskih igara iz Londona su ponijeli emocionalne i dirljive uspomene. Tu su sportisti sa invaliditetom imali veliku medijsku pažnju, tvrdi Heinrich Popow koji se u Londonu okitio zlatnom medaljom u trci na 100 metara. On priznaje da mu povratak kući nije bio jednostavan. “Došao sam kući. Otvorio vrata. Ništa se nije promijenilo“. To je račun koji se mora platiti za naporne pripreme. “Sa velike visine ste pali direktno na zemlju. I još svakodnevica. To boli“, kaže Popow.

Nadoknada izgubljenog

Svakodnevica je pranje veša, kupovina, kuhanje…Popow je u stalnom kontaktu sa kolegama iz cijelog svijeta sa kojim posmatra mnoge tipična ponašanja nakon velikih takmičenja. “Jedan od učesnika Olimpijade slavi i svaki dan konzumira alkohol. Čovjek pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Razna slavlja, proslave… - sve što ste ranije propustili“.

Linija između svega lijepog što se dešava u svijetu sporta i mentalnog pada u rupu iz koje se više ne možete izvući, je veoma tanka. Popow razumije kada sportisti u takvim trenucima razmišljaju o okončanju karijere. „Svi se pripremaju za takmičenje, ali niko za vrijeme poslije njega. Mislim da su sportski psiholozi za vrijeme takmičenja veoma važni. Međutim, mislim da su još važniji nakon takmičenja“, kaže Popow.

On također želi nastupiti na Olimpijskim igrama u Riju. Zbog toga se želi profesionalnije baviti sportom. Trenutno kao sistemski administrator radi pola radnog vremena u preduzeću koje ga podržava. Balans između posla i sporta je do sada funkcionisao dobro. Međutim, Popow više vremena želi posvetititi sportu. On se nada da će sport osoba sa invaliditetom ovaj put u pauzi između igara biti posvećeno više pažnje. Osim toga, sljedeće godine se održava i svjetsko prvenstvo.

Popow se kao Schöneborn i Hoff vratio svakodnevnim treninzima. U naredne četiri godine će se pripremati za sljedeće Paraolimpijske igre. Za Popowa će one definitivno biti posljednje. Nakon Olimpijade u Riju se želi baviti svojim poslom”.

Autori: Olivia Fritz / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Snježana Kobešćak