1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Raste pritisak na Netanjahua"

Ane Almeling / Dijana Roščić11. juli 2014

Izraelska vojska se sprema za kopnenu ofanzivu u Pojasu Gaze. U tom sukobu između Izraela i Palestinaca može da posreduje samo Egipat, kaže u intervjuu za DW bivši ambasador Izraela u Njemačkoj Šimon Štajn.

https://p.dw.com/p/1CZP5
Shimon Stein
Šimon ŠtajnFoto: picture-alliance/AP Photo

DW: Između Izraela i Palestinaca je nasilje eskaliralo, izraelska vojska je pokrenula vazdušne napade u Pojasu Gaze. Govori se o kopnenoj ofanzivi. Šta je strategija izraelskog premijera Netanjahua?

Šimon Štajn: Jedna stvar je jasna: sve veći broj raketnih napada iz Pojasa Gaze se neće tolerisati. Prema istraživanjima javnog mnjenja, velika većina Izraelaca smatra da izraelska vlada mora nešto da učini. Ali, da li to znači da Izrael pokreće kopnenu invaziju? Ili su dovoljni vazdušni udari koji imaju za cilj da unište infrastrukturu Hamasa? Ako počnete sa ograničenom kopnenom operacijom, možete je po potrebi produžiti. I već smo u situaciji u kojoj smo već bili prije dvije godine - a i još prije toga.

Vi aludirate na izraelsku ofanzivu u Pojasu Gaze u novembru 2012. koja nije prošla po planu. Zašto je kopnena ofanziva sada ponovo u igri?

Šta je alternativa? Hamas trenutno nije partner za dijalog, jer ne prihvata uslove Evropske unije i Amerikanaca prema kojima bi morao da se odrekne terora, prizna Izrael i prihvati sporazume između Izraela i Palestinske uprave. Hamas ne ispunjava ova tri minimalna uslova međunarodne zajednice.

Bio sam iznenađen da je Hamas dozvolio da situacija eskalira. Mislim da to nije u interesu Hamasa. Grupa "Islamski džihad u Palestini" je dovela Hamas u ovu situaciju, jer Hamas ne može da je kontroliše. A Izrael sada nema drugog izbora. Izraelska populacija je premijera Netanjahua stavila pod pritisak, čak i sama koalicija vrši pritisak na njega. I moram da kažem: premijer Netanjahu je bio veoma oprezan i uzdržan. Mogao je da reaguje drugačije, sa mnogo više nasilja. Ali, nisam siguran da li će to tako i da se nastavi, zbog pritiska koji se povećava, što više raketa bude padalo na Tel Aviv.

Kažete da je Netanjahu mogao da reaguje drugačije. Koje značenje bi imao upad u Gazu?

Spoljnopolitički i dalje postoji razumijevanje za pravo Izraela da se brani. Međutim, ukoliko se Izrael odluči da preduzme kopnenu operaciju, sumnjam da bi međunarodna zajednica nastavila svoje prećutno razumijevanje za izraelsku akciju – što duže bi operacija trajala, što više žrtava, tim veća bi bila kritika. Evropska unija i Amerikanci već sada zahtijevaju više uzdržanosti i prekid vatre. Kopnena operacija bi značila neposredan sukob sa palestinskim stanovništvom, i nedužni civili bi postali žrtve.

Teško je predviđati koliko dugo će potrajati dok obje strane ne pokažu spremnost na ustupke. Egipat se već uključio. Mislim da je to veoma pozitivno, jer trenutno mi se čini da su Egipćani jedini koji bi mogli, makar prećutno i neformalno da vode razgovore sa obje strane.

Zašto?

U ovom trenutku ne vidim nijednu drugu arapsku zemlju koja nudi takvu mogućnost. Amerikanci ne odgovaraju kao posrednik između Izraela i Hamasa. Evropska unija ionako ne igra nikakvu ulogu. Ali Egipat može da preuzme ulogu kao u prošlosti: Izrael ima povjerenja u Egipat, a Hamas je zavisan od Egipta.

Šimon Štajn je bivši izraelski ambasador u Njemačkoj.