Štediše se nadaju da će pobijediti pravda

„Pravda će pobijediti kad tad. Preživio sam ja puno toga, pa ću i ovo“, kaže 75. godišnji Ismail Ališić čije se prezime pominje u presudi Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koje je polovinom jula ove godine potvrdilo prvostepenu presudu u predmetu 'Ališić i ostali' prema kojoj su Slovenija i Srbija obavezne namiriti prevarene štediše Ljubljanske banke i Investbanke.

Ljubljanska banka i Invest banka su Ališića, kao i nekoliko stotina hiljada drugih prijeratnih štediša, privukle visokim kamatama na oročeni novac. “Radio sam i po 12 sati dnevno. Moja supruga također. Svaku marku sam po tri puta okretao u ruci i razmišljao da li da je dam u banku koja mi je nudila kamatu od 12%“, priča Ališić koji je svoj gastarbajterski život u Njemačkoj počeo prije skoro 50 godina, prvo u rudniku u Kamp-Lintfortu, a kasnije u Mercedesu u Sindelfingenu.

Nada u pravdu i Mujčina

Novac je preko noći nestao, a kada se obratio Ljubljanskoj banci, rečeno mu je da sačeka kraj rata. Rat se završio, a uporni Ališić, kako kaže „vjeruje u pravdu i Bešlu“. Bešlo Mujčin je advokat iz Düsseldorfa - jedan je od ključnih ljudi koji je izvojevao pobjedu pred Evropskim sudom za ljudska prava.

„Ovo je pilot presuda. Ona je konačna i nema potrebe vođenja drugih postupaka. Slovenija i Srbija su obavezane da mojim klijentima i svim drugim, koji su u istoj situaciji, omoguće da naplate svoju deviznu štednju. Aplikaciju sam podnio 30. jula 2005. godine i izdvojio sam ovo troje klijenata zbog ekonomičnosti“, kaže Mujčin.

Procjenjuje se da je obaveza Slovenije prema prevarenim štedišama u Hrvatskoj i BiH, bez kamata, 400 miliona eura. Srbija se u ovom sudskom postupku našla jer je zajedno sa Eminom Ališić i Azizom Sadžakom, svoj povrat stare devizne štednje tražio i Sakib Šahdanović, štediša Investbanke, čije je sjedište u Srbiji.

Šahdanović će za nekoliko godina u penziju. Početkom 80-tih je napustio Biberovo Polje, općina Gradačac, i trbuhom za kruhom krenuo u Njemačku. Visoke kamate su privukle i Šahdanovića koji je u potpunosti izgubio povjerenje u banke. „Koliko god da budem imao novca, ne bi ga dao banci. Ulagao bih u nekretnine, jer ih je dosta lakše vratiti u posjed nego novac“, priča Šahdanović koji danas živi na relaciji Bosna i Hercegovina – Njemačka.

Ušteđevina za liječenje bolesne kćerke

Presuda je konačna, a odnosi se i na sve ostale štediše banke s područja nekadašnje zajedničke države koji su u istom pravnom položaju kao tuženici iz BiH o čijem je slučaju presuđeno. Ivan Jurković iz Đakova je u Njemačku došao sa 33 godine. Danas mu je 77 i cijeli radni vijek u dijaspori je, kako kaže, proveo u pekari. Penziju je dočekao kao pekar i ono što se dogodilo s njegovom ušteđevinom nije „mogao ni zamisliti da bi se to moglo desiti“.

Jurković se obraćao predstavnicima Ljubljanske banke u kojoj je štedio novac. Obraćao i molio ih da mu isplate ušteđevinu kako bi platio liječenje, sada već 40-ogodišnje kćeri. „Moja kćerka je već imala 23 operacije. Zadnja je trajala od pola osam ujutro do četiri sata poslijepodne“, uplakanim glasom priča Jurković koji dodaje da se planira obratiti i visokoj predstavnici za nasljedstvo u ministarstvu inostranih poslova Slovenije, Ani Polak-Petrič.

Ponovo „lov“ na štediše

Ališić, Šahdanović, Jurković i Mujčin se nadaju da će presuda biti brzo provedena. „Samo korektnim, konkretnim i konstruktivnim radom možemo doprinijeti da se ova presuda provede“, navodi Mujčin i pojašnjava: „Punomoćnici bi svoje interese trebali staviti u drugi plan. Trebamo pokušati pomoći ljudima. Istovremeno trebamo pomoći Sloveniji i Srbiji. Poznata nam je nezavidan ekonomska i finansijska situacija u ovim državama“.

Mujčin starim deviznim štedišama savjetuje da nipošto ne bi trebalo da prodaju štednju. Naime, bilo je slučajeva da su je ljudi prodavali čak za polovinu vrijednosti. On kaže i da trebaju pripaziti na to kome dalje povjeravaju zaštitu svojih interesa.

„Mnogi su mi nudili pomoć, ali su odmah tražili novac. Jedino Mujčin nije tražio novac unaprijed“, kaže Sakib Šahdanović koji, pored toga što je izgubio povjerenje u banke, pomalo gubi povjerenje, kako navodi, i u ljude. Mujčin poziva sve punomoćnike da mu se jave kako bi pokušali organizovati, odnosno na jedno mjesto staviti aktivnosti koje su dalje potrebne u cilju interesa zaštite štediša i provođenja presude.

Trenutno je pred Evropskim sudom za ljudska prava više od 1.650 sličnih zahtjeva koje je podnijelo 8.000 osoba. Inače, ukupno je oko 350.000 starih deviznih štediša.