Žena -poduzetnik

U sefovskoj fotelji svakog petog preduzeca srednje velicine u Njemackoj sjedi zena. Prema rezultatima koje je objavio jedan Institut za istrazivanje u Bonnu broj firmni srednje velicine se u odnosu na na 2001-u godinu protekle godine udvostrucio. Trenutno je u Njemackoj registrovanoi 282.000 srednjih preduzeca. Njih sve vise osnivaju zene, uprkos predrasuda prema njima koje su i dan danas veoma jake. Monika Lohmüller donosi pricu o jednoj uspjesnoj njemackoj poduzetnici pod nazivom "Sefica".

Masine i alati- to je njen svijet. Angelika Aschenbrenner sefica je 40-torici muskaraca i devetorici ucenika u privredi. Brine da poslovi u porodicnoj firmi teku u najboljem redu. Sve je pocelo sa proizvodnjom specijalnih plasticnih dijelova, koji se upotrebljavaju u elektronskoj i kompjuterskoj industriji, industriji kucanskih aparata, namjestaja i slicno. Plasticna masa se pod visokim pritiskom ubrizgava u specijalne kalupe i hladi. Proizvodnja se odvijala u podrumu kuce, u kojoj su stanovali. Bila je to djelatnost u slobodno vrijeme. Nakon saobracajne nesrece i pogibije muza, Angelika Aschenbrenner preuzela je poslove vodjenja firme. Pod njenim vodjstvom firma je ekspandirala. Ona je poduzetnica za pokazivanje, uzor je na koji se mnogi zele ugledati. Odlikovana je nizom nagrada zbog visokih standarda u zastiti covjekove okoline i zastiti na radu. Od 1978 ona svojim saradnicima uplacuje penziono osiguranje i preuzima troskove cuvanja djece.

Aschenbrenner: Kod nas vlada apsolutna transparentnost, sve je izrazeno u brojevima. Inovacije i prijedlozi saradnika za poboljsanje radnih procesa uzimaju se ozbiljno. Mi sebe dozivljamo kao tim. Svi smo u jednom brodu. Menadzment je na kormilu i diktira pravac a saradnici veslaju prema cilju, koji je unaprijed zacrtan. Ali nismo ga mi, koji vodimo preduzece sami odredili. U zacrtavanju ciljeva ucestvuju svi saradnici. Jednom godisnje odredjujemo nas pravac i stoga svi veslamo u tom smjeru.

Za Angeliku Aschenbrenner, zvanu " Sefica" dani su prekratki. Ona je i predsjednica udruzenja njemackih poduzetnica i majka dva odrasla djeteta:

Aschenbrenner: Moja je zelja da dan ima 48 sati, onda bi bilo dovoljno da radim pet dana u sedmici. To je problem kojim nisu pogodjene samo kako se to u zargonu kaze sefovske etaze tj. spratovi vec on postoji kod svih zaposlenih zena koje su zu to i majke. S tim u vezi u Njemackoj je puno stvari postavljeno naopako. Zeni je jako tesko ako istovremeno zeli da radi i da bude majka. Za to joj se moraju pruziti uvjeti. Stoga se ja borim kao predsjednica udruzenja njemackih poduzetnica i stalno pripremam kataloge zahtjeva, koje predajem saveznom i pokrajinskim ministarstvima za privredu."

Za zene u Njemackoj, koje se zele baviti privatnim biznisom, postoji internet stranica sa svim informacijama a provosi se i lobiranje u Berlinu. Potpuno je shvatljivo da se zene ustrucavaju da se osamostale i krenu u privatni biznis , jer tesko mogu povezati posao i porodicu. Radna vremena su kruta i jako je tesko naci dobro rjesenje za zbrinjavanje i cuvanje djece.

Aschenbrenner: "Moj je moto, da cure mogu sve postici. Za to se i zalazem u Udruzenju njemackih poduzetnica. Osnovali smo i fondaciju Käthe Allmann, nazvanu po jednoj hesenskoj poduzetnici. Rad ove fondacije pocinje tamo gdje prestaje pomoc drzave u osnivanju privatnih firmi, koje vode zene. Dakle nakon prve godine rada svodi se prvi bilans, pocinju pregovori sa bankama, i tu iskusne poduzetnice pomazu zenama pocetnicama i pri ruci su im dok potpuno ne stanu na svoje noge, u naredne dvije do maksimalno tri godine.

Skoro neprekidan angazman, radno vrijeme tako reci non-stop, za Angeliku Aschenbrenner je svakodnevnica. To ce tako i ostati. Sada je u biznis medjutim usao i njen sin, koji joj pomaze. Posao snova pricinjava joj zadovoljstvo. Pa sta bolje da pozeli?

Aschenbrenner: Ja bih se rado prihvatila posve drugog posla. Da pomognem zenama. Zato bih jednoga dana zeljela otici u politiku.