Žene - gubitnici u krizi

Ako su to do sad bile samo prazne riječi, sada se tome pridružuje kriza i nedostatak novca. I tako se mogućnost veće ravnopravnosti za mnoge žene ponovno povlači u drugi plan.

U industrijskim zemljama na zapadu nezaposlenost pogađa žene snažnije nego muškarce. One su u zanimanjima u uslužnim djelatnostima nesrazmjerno više zastupljene, proteklih su godina bile upućivane upravo u tom smjeru, a sada se na tom polju najviše -štedi.

Uvijek ista priča

Manje novca u kućnim budžetima znači i manje novca za njegu starijih i bolesnih članova obitelji, ili manje novca za brigu o djeci. Žene neće smao brže ostati bez posla od muškaraca, one moraju ponovno preuzeti i neplaćene domaćinske poslove. Time im se smanjuju izgledi da se jednom ponovno vrate na tržište rada.

Osim toga i izgledi za pristojnom mirovinom tope se zajedno s gubicima na burzama. Plaće koje su za žene i dalje niže nego za muškarce, kao ionako veća zastupljenost žena u lošijem plaćenim zanimanjima navode žene primjerice u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji na trgovinu: jadna državna mirovina trebala bi se pojačati onom privatnom. A privatne mirovine su sada zbog krize u velikoj opasnosti.

Stanje u zemljama u razvoju i onima čijem je gospodarstvu uoči krize bilo krenulo nije ništa bolje. Ima li sustav mikrokredita, razrađenih posebno za žene koje žele samostalno pokrenuti manje tvrtke, u doba financijske krize uopće nekih izgleda? Hoće li se mjere i projekti usmjereni na pomoć ženama i dalje moći financirati? Kako se uopće mogu popraviti uvjeti za žene u zemljama s visokim stopama oboljenja od AIDS-a, a da za to ne postoje sustavi potpore i zdravstvene njege?

Zloglasni stakleni strop

Još uoči krize je navodna sloboda radne snage funkcionirala na račun žena. Dobro obrazovane žene u Europi redovito su udarale glavom o čuveni stakleni strop, kada su se htjele popeti na najodgovornija mjesta u svom poduzeću.

One slabije obrazovane rintale su za bijedne satnice u lošim radnim uvjetima u jeftinim trgovačkim lancima. U njima ju primjerice bio prodavan tekstil, kojeg su proizvele žene u Aziji s još gorim satnicama i u još lošijim radnim uvjetima. Vlasnici tih istih trgovačkih lanaca pri tom su se basnoslovno bogatili.

Udariti gdje najviše boli - po džepu

Dakle krajnje je vrijeme da se iz ove finacijske krize nauči nešto korisno. Krajnji je čas za polaganje političkih temelja i za sređivanje nepravednih odnosa između spolova. Elementi koji uzrokuju neravnopravnost u nekoj politici uglavnom se mogu unaprijed predvidjeti i izbjeći. Samo diskusija na tu temu mogla bi potaknuti značajne procese. Stoga je krajnje vrijeme da politika prestane zatvarati oči pred problemom neravnopravnosti spolova.

Tko, poput njemačke vlade, pred odborom UN-a za prava žena "Gender mainstreaming" ili koncept javne politike ravnopravnosti spolova odbije jer je navodno "prebirokratski", sam sebe na dulje staze čini neuvjerljivim. Slobodna fluktuacija radne snage na kraju krajeva u samoj politici razvoja suradnje neće biti samo propovijedana. Dodjeljivanje financijskih sredstava ovisit će o razvoju koncepta ravnopravnosti spolova. A to bi trebalo postati opći zakon.