Život ispod ljudskog dostojanstva

Više nego poražavajući nalazi predstavnika Kancelarije pokrajinskog ombudsmana nakon nedavne posjete neuropsihijatrijskoj bolnici u Kovinu ponovo su otvorili pitanje da li se u Srbiji išta preduzima da bi se loši uslovi za smještaj i liječenje ovih bolesnika konačno barem malo unaprijedili.

Zamjenik pokrajinskog ombudsmana Stevan Arambašić za Dojče vele kaže da postojeći uslovi smještaja vrijeđaju ljudsko dostojanstvo: „Postojeći uslovi smještaja i dalje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i narušavaju osnovna ljudska prava psihijatrijskih pacijenata. Naročito je urgentno stanje u akutnom muškom i u akutnom ženskom odjeljenju ove psihijatrijske bolnice.“

U akutnim odjeljenjima smješteni su pacijenti sa najtežim oboljenjima, ali i pacijenti sa lakšim poremećajima, što je nedopustivo. Osoblje pokušava da riješi problem, ali država ne pomaže: „Medicinsko i nemedicinsko osoblje ulažu napore da izmjeste ova akutna odeljenja i u toku su adaptacije pojedinih dijelova bolnice, gdje oni svojim sredstvima, dakle bez direktne pomoći države, pokušavaju da osposobe nove dijelove bolnice i prebace pacijente jer je u postojećim smještajnim kapacitetima na ovim odjeljenjima ugrožena čak i bezbjednost pacijenata.“

Istražiteljica Helsinškog odbora za ljudska prava Ljiljana Palibrk smatra da je situacija u bolnicama ovog tipa već decenijama alarmantna: „Situacija u neuropsihijatrijskim bolnicama za dugotrajno liječenje pacijenata je već decenijama alarmantna i što vrijeme više prolazi, ta situacija je do te mjere drastična da se nalazimo na ivici da takve ustanove treba da budu zatvorene – iz mnogo razloga. To je nehumano i ponižavajuće postupanje, to su uslovi koji su nedostojni za život čovjeka."

Kako napustiti bolnicu?

Dodatni problem predstavlja i činjenica da je u Srbiji veoma slabo razrađen sistem socijalizacije pacijenata koji treba da napuste psihijatrijsku bolnicu: „Još veći problem je što veliki broj ljudi koji se nalaze u tim psihijatrijskim bolnicama zapravo nije više u kategoriji bolesnika koji bi trebalo da budu na liječenju, nego bi trebalo da budu u nekoj socijalnoj ustanovi, jer su oni zapravo u tim bolnicama prvenstveno iz socijalnih, a ne medicinskih razloga.“

Iako je situacija u bolnici u Kovinu samo najdrastičniji primjer nebrige društva za osobe oboljele od neuropsihijatrijskih bolesti, ni u drugim ustanovama ovog tipa stanje nije ni blizu standarda razvijenog društva. Naši sagovornici smatraju da je sistem koji sada postoji zapravo odavno prevaziđen i zahtjeva rekonstrukciju. Za početak, trebalo bi donijeti sistemski zakon kojim bi se regulisala ova oblast. Taj zakon, iako je do sada imao dvadesetak verzija, još uvek nije donijet.

Autor: Dinko Gruhonjić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić