Život izbjeglica rusko-gruzijskog rata

Bijele jednospratnice sa crvenim i plavim krovovima - tako izgledaju naselja duž ulice od gruzijske prijestonice ka mjestu Gori. Riječ je o naseljima za protjerane, koji su u avgustu 2008. morali da napuste svoje kuće u Južnoj Osetiji tokom rusko-gruzijskog sukoba. Ukupno u Gruziji ima oko 12 takvih naselja.

U naselju Šavšvebi, 70 kilometara od Tbilisija, danas živi oko 560 osoba. Ispred svježe okrečenih kuća okupljaju se ljudi - neki igraju bekgemon, drugi razgovaraju. U ljeto 2008. ljudi su najprije pobjegli u prijestonicu Tbilisi. U decembru iste godine uselili su se u kuće u naselju Šavšvebi. Svaka porodica je dobila kuću površine od 63 kvadratna metra.

Više ne dobijaju socijalnu pomoć

Kuća Galine Kelehsajeve nalazi se na obodu tog naselja. Ona je iz Osetije, iz sela Didi Liahvi. "Kada smo prvi put ušli u kuću imali smo četiri kreveta, kuhinjski sto, četiri šolje i četiri tanjira", prisjeća sa Kelehsajeva. Do danas gruzijska država preuzimala je troškove za sve popravke u naselju. Stanovnici moraju sami da plate komunalne usluge. Još uvijek nije rešeno pitanje kanalizacije. Ipak, svako ko posjeti naselje stiče utisak da protjerani imaju sve što je neophodno za život. U kući Galine Kelehsajeve postoji i televizor i udoban namještaj. Voće i slatkiši su na stolu.

Taj relativno "dobar život", kažu stanovnici naselja, na neke se negativno odrazio. Ranije su svi dobijali socijalnu pomoć. Ali nakon jedne kontrole kada su predstavnici vlasti pronašli televizore, frižidere i druge kućne aparate, polovini stanovnika je ukinuta socijalna pomoć. Sada mjesečno dobijaju samo pomoć za izbjeglice od deset evra. Mnogi su zbog toga bijesni. "Birokrate, ušli su nam u kuću i zabilježile svaku sitnicu. Mnoge stvari nismo kupili, nego dobili kao poklon", kaže Nugsar Otenašvili za DW. Taj 69-godišnjak takođe potiče iz sela Didi Liahvi.

22 godine u prognanstvu

I Nasi Beraušvili više ne dobija socijalnu pomoć. Ukinuta je zbog namještaja koji ima u stanu. Pritom je taj namještaj bio dio miraza njene snaje, kaže 51-godišnja Beraušvili, koja je napustila svoju domovinu prije 22 godine. Početkom 90-ih, tokom prvog sukoba u Južnoj Osetiji, pobjegla je u selo Eredvi. U avgustu 2008. morala je ponovo da napusti svoj dom. Ne vjeruje da će ikada moći da se vrati u domovinu.

Kao drugi stanovnici naselja i ona ima malu baštu - na to je vrlo ponosna. Tamo ljudi uglavnom uzgajaju krompir, paradajz, pšenicu i suncokret. Neki se bave i pčelarstvom: Ipak, te bašte ne mogu da se porede sa baštama u njihovoj domovini, žale se stanovnici naselja.

Vladimir Zubašvili takođe je izbjeglica iz sela Didi Liahvi. Još uvijek se nada da će jednog dana moći tamo da se vrati. Uvijek je imao dobar odnos sa stanovnicima Osetije, kaže ovaj Gruzijac za DW. Za sve što se desilo između Osetijaca i Gruzijaca, kriva je Rusija. Moskva je "na to navela Osetijce." Zubašvili naglašava da ipak jedno ne može da zaboravi. Gruzijska vojska prva je napustila sela u zoni sukoba. Tek potom su pobjegli i stanovnici.

Autorke: Omalia Oganjanijen / Ivana Ivanović
Odgovorna urednica: Marina Martinović