Život na ivici gladi

Ako je suditi prema zvaničnoj statistici kojom se u BiH mjeri stopa siromaštva, porodica Zlatka Ratkovića iz Banjaluke je veoma siromašna. Od Zlatkove plate i dječjeg dodatka za svakog člana porodice ostane mjesečno tek 50 evra.

„Moja porodica živi od moje plate koju ja sam zarađujem. Plata je redovna, i što se tiče gazda sve je u redu. Ali s tom platom ne mogu pokriti skoro ništa. Pokrijem nešto kredita koje otplaćujem a ostalo su troškovi“, priča Zlatko.

Pored njega i supruge, njegova porodica broji još devetoro članova. Svi se moraju zadovoljiti Zlatkovom platom i dječjim dodatkom od 80 evra mjesečno.

Porodice u BiH koje, poput Zlatkove, mjesečno po članu porodice imaju na raspolaganju manje od 80 evra, spadaju u siromašne prodice. Svaki peti stanovnik BiH spada u tu kategoriju. Svaki treći Bosanac i Hercegovac je ili siromašan ili živi na granici siromaštva.

Prosječna četvoročlana porodica sa dvije prosječne plate, po članu mjesečno raspolaže sa oko 150 evra. Osnovna potrošačka korpa u BiH iznosi oko 300 evra.

Rast nedovoljan za suzbijanje siromaštva

Stevo Pucar, asistent na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci je učestvovao u izradi strategije za smanjenje siromaštva od 2001 do 2005 godine. Na Strategiji se počelo raditi na inicijativu Svjetske banke. Ciljevi su bili ostvariti ekonomski rast i smanjiti stopu siromaštva. Prvi cilj je djelimično ostvaren jer je rast dostigao stopu od oko šest odsto, ali taj rast nije smanjio stopu siromaštva. Pucar kaže:

„20 posto siromašnih koji je bio 2001. godine ostao je na sličnom procentu i 2005. godine, odnosno nije bilo velike promjene“.

Pucar trenutno radi na knjizi „Ekonomija neznanja“, u kojoj se bavi i uzrocima velike stope siromaštva u BiH. Prema njegovom mišljenju, ekonomsi rast ne generiše smanjenje siromaštva jer se temelji na proizvodnji sa veoma malim procentom dodate vrijednosti koja ne može generisati dovoljan rast za uspješnu borbu protiv siromaštva.

„To je ogroman problem jer takav rast nije dugoročno održiv. Ako idalje ostane na tome, on može i dalje da generiše socijalne probleme u narednih desetak godina i da ugrozi određene reforme u kojima je ova zemlja“, upozorava on.

Posebnu poteškoću u smanjenju siromaštva predstavlja, prema Pucaru, veoma nizak nivo obrazovanih. Naime, prema podacima zavodâ za statistiku u BiH, radno sposobnog stanovništva sa završenom osnovnom školom ili bez nje u BiH ima oko 49 odsto. Tome treba pridodati još 25 odsto ljudi koji imaju završene takozvane beskorisne kvalifikacije, odnosno zanimanja koja nemaju nikakvu praktičnu primjenu, dok tek šest odsto ljudi ima fakultetsku diplomu.