Život na veresiju

Sabaheta Hajro (81) za vlasnike trgovine u sarajevskom naselju "Švrakino selo" ima samo riječi hvale. "To su divni ljudi i pomažu mi kad kod šta zatreba", kaže Sabaheta. Šta najčešće uzimate? "Pa eto, uzimam ono što mi je najpotrebnije: hljeb, mlijeko..., malo kafe i šećera. Ja živim sama pa mi i ne treba puno toga. Nekad mi oni sami natrpaju pun ceker i donesu kući", priča Sabaheta. I platite kad stigne penzija? "Čim primim penziju ja im odnesem i koliko treba pošteno platim" kaže Sabaheta.

Da Sabaheta uredno izmiri sve svoje dugove, potvrdila nam je i Zineta, radnica u trgovini u kojoj se nana Sabaheta snabdijeva. Međutim, kaže da ima i onih koji jedno vrijeme uzimaju robu na veresiju i onda nestanu. "Ima i takvih koji dođu i uzmu robu pa nestanu i nikad ništa ne plate, ali ipak treba imati obzira kada su komšije u pitanju", kaže Zineta. Ističe da su "vremena teška" i da je svaki dan sve više onih koji robu uzimaju na veresiju.

Penzija za čas izmakne

"Ima i onih koji cijelu svoju penziju i više od toga ulože u toku jednog mjeseca, a vjerujte da ima i takvih koji robu na veresiju uzimaju iz navike, samo je njih malo", priča Zineta. Ima i mučnih situacija kad "mušterija" jednostavno nema novca da plati svoje dugove. "I takvih se nađe, ali opet dajemo robu neko vrijeme jer se ljudi snalaze na razne načine, nešto donesu, a nekad otplaćuju i na rate", kaže Zineta.

Građani slabog finansijskog stanja ne zadužuju se samo u trgovinama mješovitom robom, već i u pekarama, kafanama, pa i u apotekama. U jednoj privatnoj apoteci u Brezi, 60-godišnji penzioner Gavro Bunjevac lijekove uzima na veresiju. Kaže da je na to prinuđen zbog male i neredovne penzije. "Brat mi je nedavno umro pa sad uzimam manje lijekova. Ponekad uzmem kafetine. Uzmem lijekove na veresiju, ali hrane najviše. Izmakne se penzija, znate, dok platiš vodu, struju..." priča Gavro iz Breze.

Vlasnica apoteke u kojoj Gavro uzima lijekove je magistra farmacije Vahida Baručija. "Najčešća populacija koja dolazi u apoteku su penzioneri čija je finansijska situacija izuzetno teška i primorani su da povremeno uzimaju lijekove na dug, a najčešći lijekovi koje uzimaju su njihova svakodnevna terapija bez koje ne mogu funkcionirati. To su, uglavnom, lijekovi za pritisak ili srce i moraju ih uzeti bez obzira na to da li penzija kasni ili ne", pojašnjava Vahida.

Zaduživanje kao navika

Vahida Baručija kaže da ima i slučajeva u kojima na kraju apoteka snosi sve troškove. "Dešava se da pacijenti u međuvremenu i umru, s obzirom na to da je riječ o starijim ljudima, ali u najčešćem broju pacijenti na vrijeme plate svoj dug", kaže Baručija. "Ima pacijenata koji se zaduže više puta pa im to prijeđe u naviku. Na kraju je apoteka prinuđena da plati dug i prekine kontakt sa takvim pacijentima", kaže Vahida Baručija.

Najčešća populacija koja je u BiH prinuđena da "živi na veresiju", su penzioneri. Mnogi od njih, poput Sabahete Hajro sa početka ove priče, žive sami, sa neredovnim mjesečnim primanjima od 300 konvertibilnih maraka. Sabaheta ističe da nema nikoga osim svojih komšija, trgovaca: "Ja njih i ne zovem komšijama. Oni su moja djeca. Dobri su kao hljeb."

Autor: Samir Huseinović

Odgovorna urednica: Marina Martinović