Život u izvanrednom stanju

U Egiptu je proglašeno izvanredno stanje. Policijski sat, koji traje od 21 do 6 sati i petkom od 19 do 6 sati, bi trebao pomoći vojsci da napetu situaciju dovede pod kontrolu. Načelnik glavnog stožera Abdel Fatah al-Sisi uveo je policijski sat, jer je nakon uklanjanja prosvjednih kampova Muslimanske braće s trga Nahda i ispred Rabaa al-Adawiya džamije (14.8.2013) došlo do oružanog sukoba između vojske i demonstranata.

Stanovnici u gotovo svim egipatskim gradovima, mogu samo još preko dana na ulice, tako da život u toj zemlji nije otežan samo političkom situacijom, nego i policijskim satom. Mnogi se nakon posla moraju boriti s prometnim kaosom, pa uglavnom tek kratko prije početka policijskog sata stižu u svoje domove.

Navečer nema društvenog života

"Ništa ne stoji na putu ljepoti", kaže Hanan Moselhy. "Ni revolucija. Ni Muslimanska braća. Pa ni prosvjedi." I zato 36-godišnjakinju ništa ne može spriječiti da otiđe na svoju tjednu manikiru i pedikiru, Hanan radi kao menedžerica u jednom od vodećih regionalnih poduzeća. Uvijek mora izgledati njegovano i biti lijepo obučena. Unatoč aktualnim političkim okolnostima u Egiptu, ona i dalje radi, ide s kolegama i klijentima u restorane i kafiće. Ostatak posla obavlja od kuće, preko e-pošte i konferencijskih razgovora. Ona želi da njezin život ide normalno dalje, koliko god je to moguće.

Najteže joj pada policijski sat. "Trenutačno enormno pati moj društveni život", kaže Hanan, koja sa svojim roditeljima živi u otmjenom kvartu Tagamo, na rubu Kaira. "S prijateljima se mogu naći samo vikendom tokom dana. Dosadno je biti svaku večer u kući. Zato idem rano u krevet."

Slično se osjeća i Mahmoud Gomaa, koji slobodno vrijeme, na koje je prisiljen, koristi za učenje. "Počeo sam učiti španjolski", kaže on. "Moram se nečim zabavljati, inače sam od 6 ujutro do 1 navečer uvijek bio negdje na putu." 30-godišnjak je zaposlen u međunarodnoj informatičkoj tvrtki i unatoč stanju u zemlji, on uvijek ima posla. On se obično nakon stresnog posla bavi sportom, što trenutačno ne može. Sada razmišlja da otputuje nekoliko dana u mjesta, gdje nema policijskog sata, možda na Crveno more.

Nesigurnost i manji prihodi

38-godišnja Abir Hassan živi sa svojim mužem i troje djece nedaleko od trga Tahrir u Kairu. Ona i njen muž vode malu automehaničarsku radnju, koju su privremeno morali zatvoriti. "Jako patimo zbog trenutačne situacije", kaže Abir. "Dan jedva preživimo. Ali ako Bog da, uskoro će biti opet bolje." No, za sada Abir radi kod jedne bogate obitelji kao ispomoć u kućanstvu, kako bi zaradila barem nešto novca.

No, ona ima druge brige. "Brinem se za svoju djecu i svog muža", kaže ona. "Panika me hvata, ako mi muž kasni kući." Tada ga ide tražiti na ulici, bez obzira na policijski sat. Početkom rujna će početi i nova školska godina, što Abir, kao i mnoge druge majke, čini nesigurnom. "Ne znam mogu li poslati svoju djecu u školu. Bojim se napada i atentata, koji se mogu desiti svakog trenutka." Ona smatra da su za očajnu situaciju u zemlji odgovorna Muslimanska braća. I unatoč tome što pati zbog policijskog sata, ona podržava vojsku, jer tako imaju priliku brinuti za mir i red.

I vozač taksija Hussein Ali Hussein vjeruje u generala al-Sisija. "Želim da al-Sisi bude izabran za predsjednika", kaže Hussein. Kako zbog političke situacije, tako i zbog policijskog sata on zarađuje puno manje, nego prije. "Jedva skrbim za obitelj." 43-godišnjak je oženjen i živi sa ženom i sinom u centru Kaira. "Ne mogu si gotovo ništa priuštiti. Budućnost je neizvjesna", kaže Hussein.

Autorice: Selma Köhn / Svjetlana Rezo

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić