25 godina na celu Rimokatolicke srkve

Nema spora, Ivan Pavao Drugi je Papa superlativa.Neko ko je za života zaslužio pridjev-istorijski. Treba navesti samo nekoliko cinjenica koje potvrduju ovu ocjenu.On je bio prvi Papa koji je održao božiju službu u luteranskoj crkvi.On se molio u jednoj jevrejskoj sinagogi i posjetio jednu džamiju. Isto tako je jedinstvena njegova molba za oprost, njegova "mea culpa" zbog zlodjela koja su u istoriji napravljena u ime katolicke crkve.

Ovaj Papa je bio stalno na putu. 102 putovanja u inostranstvo i 130 zemalja koje je obišao, svjedoce o tome da se po broju ljudi sa kojima je on licno stupio u kontakt, malo ko sa njim može mjeriti. I sama cinjenica da je prije 25 godina kao prva osoba koja nije italijanskog porijekla , nakon 500 godina izabran za Papu, može se nazvati istorijskom. Tada je za vrijeme hladnog rata izbor poljaka Karola Vojitile iza želejzne zavjese u komunistickim zemljama, docekana kao žestoka provokacija.

U svakom slucaju, uticaj Ivana Pavla Drugog na slom komunistickih režima, ne može se osporiti. Takvu njegovu, ulogu potvrdili su, i tada najmocniji državnici svijeta Ronald Regan i Mihael Gorbacov.

Uprkos svemu tome,Ivan Pavao Drugi, nije dozvolio da ga upotrebljavaju za svjetovne politicke interese.On sada kritikuje konzumno orijentisana društva sa istom oštrinom sa kojom je kritikovao komunisticke režime. A kada je Papa osudio rat,kao za vrijeme americke intervencije u Iraku, požnjeo je aplauz sa svih strana.No oni, koji su aplaudirali, morali su uvidjeti da se Papa zalaže, ne samo za ocuvanje ljudskih života, vec da je konsenkventno ostao protiv abortusa, jer prema njemu, pravo na život, imaju i nerodeni.

Ivan Pavao Drugi je u teološkom smislu, bezkompromisan. On se protivi istraživanju na ljudskim embrionima i eutanaziji. Isto kao i ubijanju u ratu ili teroristickim napadima. On je sve do danas ostao Papa koji i unutar katolicke crkve izaziva polemiku.Kada se usprotivio upotrebi prezervativa, cak i u brakovima u kojima je jedan bracni partner zaražen Sidom, to su mnogi katolicki vjernici docekali sa nevjericom. Isto se odnosi i na Papino striktno odbijanje svake pomisli da bi žene mogle postati svecenici.

U Evropi je odavno prisutna kritika ovih stavova kao i tvrdnja da se Papa udaljio od stvarnosti. Sada se njegovi kriticari nadaju da ce nakon Ivana Pavla Drugog, doci Papa koji ce imati drugacije stavove. Nema sumnje da je Ivan Pavao Drugi, teško nacet bolešcu pa se obilježavanje 25-te godišnjice njegovog dolaska na celo katolicke crkve u Rimu miješa sa spoznajom da su njegovi zemaljski dani na isteku. Kada jednog dana 130 kardinala budu glasali za nekon nasljednika,bice vidljiva još jedna zasluga Pape Ivana Pavla Drugog. Naime, Taj skup kardinala je postao internacionalan kao nikada do sada.Katolicka crkva je pod ovim Papom zaista postala svjetska crkva.