25 godina od revolucije u Iranu , 11.02.04

"Allah i Iran" - Bog pa država. I to po ovom
redoslijedu.

Revolucija na pocetku uopce nije bila islamska.
Ona nije povedena radi Boga. Studenti su
uglavnom zbog Schah-a tada izašli na ulice.
Da protestuju protiv carevog luksuza, protiv
njegove jezive tajne službe, kao i protiv
preovladajuceg uticaja zapadnih država, prvo
Britanije, kasnije i Amerike. Po ulicama su
marsirali i demonstrirali ne samo vjerski
velikodostojnici- Mule nego i Marksisti.

Ipak su islamski vjerski poglavari imali
prednost u odnosu na gradane- intelektualce i
komuniste. Džamije su ponudile skrovišta
organizatorima otpora. Mule su imale prednost
jer su govorili jezikom obicnog naroda. Bila je
to trijumfalna povorka kroz Teheran koju su
mase ljudi pripremile za najvišeg vjerskog
poglavara, Ajatollaha Homeinija. On se samo par
dana prije toga vratio iz egzila.

2. Atmo: skandierende Menge

Uz pomoc miliona prokrijumcarenih kaseta došlo
je do širenja njegovog poimanja islama i
drzave. Bile su to ideje protiv vladavine
Zapada i za uspostavu Božije države. Svoje
ideje on je pretocio u jezik, koji je bio lako
razumljiv.

Mule tada još nisu spadale u privilegiranu
kastu, vec su dolazili iz najsiromasnijih
slojeva stanovnistva. Zbog toga se može reci da
je islamska revolucija zaista bila narodna. To
medutim vodu revolucije Homeinija nije
sprijecilo da veoma brzo i efektivno ukloni s
puta sve one, koji su se doduse borili protiv
Schah-a, ali i protiv uspostave božije države.
Nakon pobjede Homeini je poceo tumaciti
istoriju, koja u takvom obliku u Iranu nikada
nije postojala:

"Zahvaljujemo se svim narodnim grupama, jer
naša pobjeda bila je moguca na temelju
jedinstva i sloge svih. To znaci
poistovjecivanja Muslimana s religioznim
manjinama, poistovjecivanja univerziteta sa
teoloskim principima, kao i postovjecivanja
islamskih poglavara s politicarima. Snagu i
djelovanje ove cinjenice ne smijemo nikada
zaboraviti i moramo uvijek misliti na slogu kao
na kljuc za naš uspjeh."

Medutim mir u Iranu nakon revolucije nije
uspostavljen. Samo godinu poslije toga je
iracki diktator Sadam Husein napao zemlju i
upleo je u
osmogodišnji rat. Sjedinjene Države su bile
šokirane kada su mule zaposjele njenu ambasadu
u Teheranu i podigle su embargo protiv Irana.
Mule koji su bili u Teheranu na vlasti možda i
jesu razumjeli jezik naroda, ali nisu
razumjeli jezik tehnike i privrede. Nisu bili u
mogucnosti da upravljaju fabrikama, nisu znali
kako se traži nafta. Umjesto toga su
propovijedali da je potrebno radjati mnogo
djece. To je razlog zbog kojeg danas armija
mladih u Iranu uzalud traži posao, jer loše
vodena Republika nije u stanju da im ga i
omoguci. U božijoj državi se ne cijeni uspjeh
vec vjera. Ne najbolji nego najpobožniji imaju
priliku da isplivaju na površinu. Tako su Mule,
koje su na valsti vec godinama postale
privilegirana kasta koja se od stanovništva
udaljila kao i sam Schah prije njih.

Danas iranski studenti nisu za revoluciju, ali
ce mnogi od njih vjerovatno bojkotovati izbore
20. februara:

4. O-Ton student (N.N)

"Mi smo doživjeli oba tabora na vlasti; u
posljednjem parlamentu su vladali
konzervativci, sada dominiraju reformisti. I
jedni i drugi nisu uradili ništa za nas. Ja
mislim da niko nece izaci na izbore. Ljudi
više nemaju motiva."

5. O-Ton student (N.N)

"Ja i sve moje kolege iz studentskog pokreta
necemo izaci na predstojece izbore, ostati cemo
kod kuce, jer osnovni uslovi za slobodne izbore
nisu omoguceni.

Uvjeti za izlazak na izbore ne postoje jer je
Islamsko vjersko vijece koje kontrolira
tekovine islamske revolucije, iskljucilo 2000
reformski orjentiranih kandidata sa izbornih
listi, medju njima 80 parlamentaraca. Od njih
sada i dolazi najoštrija kritika na
25-godišnje postojanje Islamske Republike:

6. O-Ton Behzad Nabavi:

"Politicki sistem koji je naš Imam Homeini tada
stvorio, nije ono, što danas konzervativci nude
mladima. Da su ljudi tada znali da ce oni
utjeloviti taj sistem - siguran sam da niko ne
bi želio revoluciju.