27.000 evra globe zbog drugog djeteta

Jang Žižu se igra sa svojim ćerkama. Ruoji ima pet godina, Ruolan – godinu dana. U malom trosobnom stanu na sjeveru Pekinga, profesor Jang živi sa njima, svojom suprugom i ostarjelim ocem. Prostor je tijesan. Veš se suši na zastakljenom balkonu, u predsoblju je dječji bicikl; 44-godišnji Jang radi za minijaturnim pisaćim stolom u jednoj od pretrpanih soba.

Jangovi su bili sasvim normalna porodica. No, pošto imaju dvoje djece – čime su se oglušili o politiku jednog djeteta – kažnjeni su. U martu prošle godine, ubrzo po dolasku njegove druge ćerke na svijet, Jang Žižu je suspendovan. Radio je kao docent na pravnom fakultetu.

„Poslije toga su mi smanjili platu, koja je ranije iznosila 550 evra mjesečno, pa su je smanjili još jednom, i otada dobijam samo 100 evra mjesečno. A onda mi je stigao račun za kaznu zbog rođenja drugog djeteta: 27.000 evra“, kaže Jang.

Propisi nisu isti za sve

Za Janga, čija supruga nema posao, ta suma je apsurdna. Nikada neće moći da sakupi toliko novca. To nije jedini razlog zbog koga on sada tuži gradski odbor za planiranje porodice. On želi da skrene pažnju javnosti na nepravdu koju prouzrokuje politika jednog djeteta.

„Jedna od osnovnih čovjekovih potreba je da ima djecu. Ona su mu potrebna baš kao i hrana i nisu nam potrebni zakoni koji to regulišu“, smatra Jang.

Ali, vlasti to vide drukčije. Kršenje politike jednog djeteta naplaćuje se desetostrukim iznosom plate. U izvještaju jedne honkongške grupe za ljudska prava piše da oni koji ne plate kaznu još uvijek moraju da računaju sa teškim represalijama, pa i hapšenjima. Za takve pojave, međutim, javnost ne saznaje.

Istovremeno, u Kini postoji i toliko izuzetaka, kada je riječ o politici jednog djeteta. Odavno ne može da se govori o ravnopravnom tretmanu svih slučajeva. Na selu, bračni parovi često smiju da imaju dvoje djece, ukoliko je prvo dijete – žensko. U Pekingu je drugo dijete dozvoljeno ukoliko su oba roditelja – jedinci. U istočnoj Kini, Šangaju i Guangžu, već se razmišlja o izmjenama u zakonu, kako bi se spriječio dramatičan pad nataliteta u urbanim sredinama.

Diskusija o promjeni politike

Ali, u Pekingu su vlasti izuzetno stroge, a Jang i njegova supruga nemaju osnov da se tretiraju kao izuzetak. To nije pravedno, smatra Ren Ćijang, stručnjak za demografiju na Pekinškom univerzitetu. „Sa aspekta ljudskih prava i ravnopravnosti, ista pravila trebalo bi da važe za sve. Nije fer da za različite grupe važe različita pravila“, smatra Ren Ćijang.

Profesor Ren i drugi akademici već duže se zalažu za izmjene u politici planiranja porodice. Time bi bilo spriječeno i drastično starenje kineskog društva. No, kinesko rukovodstvo nije baš spremno na dijalog o tome. On smatra da bi bez politike jednog djeteta danas u Kini živjelo 400 miliona ljudi više i da borba protiv siromaštva samim tim ne bi bila uspješna kao što je danas.

Li Bin, koja je na čelu nacionalne komisije za planiranje porodice, kaže da svako treba da se podredi opštim društvenim ciljevima. Li poručuje da privredni razvoj podsjeća na pečenje kolača, jer što je kolač veći, tim bolje. Vlasti smatraju da broj ljudi koji jedu kolač treba da se drži pod kontrolom.

Za Janga Žižua i njegovu porodicu te riječi zvuče kao podsmijevanje. On kaže da je kažnjen zbog drugog djeteta samo zato što slučajno živi u Pekingu, a ne drugdje. Ako ne plati 27.000 evra, vlasti mu prijete zaplijenom imovine, pa i oduzimanjem stana. On i sam smatra da su šanse da pobijedi na sudu – minimalne. Ali, nada se da će bar uspjeti da pokrene nove diskusije o politici jednog djeteta.

Autori: Rut Kirhner / Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić