30 godina privatne televizije u Njemačkoj

Već 1. siječnja prije podne se pojavio novi kanal gdje se gledateljima obratio Jürgen Doetz, direktor postaje pomalo nespretnog naziva "Programsko društvo za emitiranje kabelskog ili satelitskog programa" iz Ludwigshafena. To ime je dakako nestalo, ali ne i ova televizija: danas se taj kanal zove Sat1.

Taj prvi "privatni" kanal nije dugo ostao sam. Već drugog dana 1984. je iz studija u Luksemburgu počelo emitiranje programa za Njemačku. I sjedište ove televizije je već odavno u Kölnu u Njemačkoj, ali naziv mu je ostao identičan sa državnom televizijom ove kneževine: RTL.

(R)evolucija na njemačkim ekranima

Brzo su slijedili i mnogi drugi privatni programi, mada su njihovi počeci i financijski bili veoma skromni. Njemačka nipošto nije bila prva zemlja koja je dopustila emitiranje privatnih televizija, jer je i otpor bio velik zbog straha od "neodgovornog" izvještavanja i puke želje za komercijalnim uspjehom. Zapravo su se njemački kršćanski demokrati zalagali za pokretanje takvih programa jer su se nadali konkurenciji tadašnjoj javnoj televiziji i u političkom smislu.

Naime, nakon Drugog svjetskog rata i osobito nakon "revolucionarnih" šezdesetih se u njemačkim elektronskim medijima njegovala tradicija angažiranog novinarstva. Takav angažman se često odražavao na socijalnom, a sve češće i na ekološkom području. Utoliko su konzervativni političari javne televizije ARD, ZDF i pokrajinske kanale često optuživali kako su "leglo" socijaldemokrata i tada sve utjecajnije stranke Zelenih.

Volite li crve?

Nakon trideset godina postojanja se svakako može reći kako se nisu ispunila nadanja konzervativnih političara, ali niti baš sve bojazni socijaldemokrata, crkve, angažiranih udruga i sindikata. Doduše, u besparici prvih dana postojanja privatnih televizija su tamošnji urednici brzo otkrili kako samo provokacijom mogu kompenzirati nedostatak "pravih" zvijezda u programu. Redale su se emisije sa golotinjom, provokatnim okruglim stolovima i kasnije sa voajerskim programima od kojih su mnogi bili na samoj granici bilo kakvog ukusa.

Ali ostaje legendarna izjava dugogodišnjeg direktora programa RTL, Helmuta Thome njegovim novinarima i urednicima: "Crv mora biti ukusan ribama, a ne ribiču." A taj "crv" su bile i emisije koje su revolucionirale čitavu medijsku scenu, od sportske emisije Ran pa do brojnih kvizova i humorističkih programa gdje su stvorene mnoge medijske zvijezde. Konačno, komentar o privatnim televizijskim programima kao o "televiziji za donji stalež" je dao poznati zabavljač Harald Schmidt koji je svoju karijeru i počeo na privatnoj televiziji!

Što će biti za 30 godina?

Dok se može reći kako je danas sve tanja granica u kvaliteti programa javnih i privatnih televizija, sve one u ovo doba imaju isti problem. Njihova publika je sve starije dobi, jer bez obzira koliko provokativne emisije danas bile (o preživljavanju zvijezda u džungli gdje se onda moraju hraniti žoharima ili o potrazi nove superzvijezde Njemačke) jedva da je to još glavna tema razgovora na školskim dvorištima za vrijeme pauze.

Direktori programa svih televizija još uvijek traže način kako da se suoče sa novim medijskim izazovom koji je došao kroz internet. Takozvana "linearna" televizija danas ima konkurenciju iz svjetske mreže gdje se može naći bilo kakav sadržaj u bilo koje vrijeme. A dok se i privatne televizije u Njemačkoj moraju držati temeljnih pravila o istinitom izvještavanju ili skrbi što će gledati mališani, na internetu takvih granica praktično nema.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović