1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

50 godina od Brantovog pada na koljena u Varšavi

Peter Hille | Rosalia Romaniec | Ralf Bosen
7. decembar 2020

Dan kada je Vili Brant pao na koljena u Varšavi moleći za oproštaj otvorio je put pomirenja Poljaka i Nijemaca. Njegov gest izazvao je najprije otpor. A sada, nakon pola vijeka, među komšijama opet vlada nepovjerenje.

https://p.dw.com/p/3mEPs
Pad na koljena u Varšavi 1970. godine - Willy Brandt je tada bio kancelar Zapadne Njemačke
Foto: picture-alliance/dpa

Klečao je samo 30 sekundi. Ali Vili Brant (Willy Brandt) je za pola minute ušao u istoriju. Njemački socijlaldemokrata je decembra 1970. bio prvi njemački kancelar koji je stupio nogom na poljsko tlo. Od Drugog svjetskog rata tada je prošlo svega 25 godina - od njemačke okupacije Poljske i njemačkog ubijanja. Brant je doputovao u Varšavu da bi omogućio novi početak u njemačko-poljskim odnosima.

Pred spomenikom ustanku u Varšavskom getu Brant je u prijepodnevnim satima 7. decembra polagao vijenac. Brant je položio vijenac, vratio se korak-dva nazad i sačekao. Odjednom je klekao pognute glave. Tako je ostao na tvrdom, mokrom granitu. Fotografi su se sjatili oko njega sluteći da će ta fotografija obići svijet.

-pročitajte i ovo: Willy Brandt: Iznad rase, vjere i nacije

„Kada jezik zakaže"

„Nad ponorom njemačke istorije, pod teretom miliona ubijenih, uradio sam to što ljudi inače rade kada jezik zakaže“, napisao je kasnije Brant u svojim memoarima. Brant je klečao kao griješnik, oslanjajući se na hrišćanske motive. Rekao je da se molio da Njemcima bude oprošteno. On, koji je oduvijek bio protivnik nacista, htio je da njegovom narodu oproste.

Brant je rekao da to nije bilo planirano. „Moji najbliži saradnici nisu bili manje iznenađeni od reportera i fotografa koji su bili pored mene“, zapisao je on.

Kšištof Ruhnjevic, profesor istorije na Vroclavskom univerzitetu kaže da je i poljska vlada bila iznenađena: „Do tada su to bili `zli Nijemci`. Predstavljali su ih kao revanšiste. A onda dođe njemački kancelar i klekne, pokazujući spremnost na pokajanje”. Poljski istoričar kaže da je poljska vlada ispravno shvatila Brantov gest, ali da partijska propaganda nije prestala da proizvodi negativnu sliku Nijemaca.

Haus der Geschichte Brandts Kniefall.
​​​​Willy Brandt (Vili Brant) poklanja se žrtvama Varšavskog geta moleći za oproštajFoto: DW

Većina nije odobravala

Ruhnjevic kaže da brojni Poljaci nisu ni saznali za ovu gestu - Brantov pad na koljena. Fotografija nije objavljena u poljskim novinama. Tek na duže staze je Brantova politika pokazala rezultate. A Nijemci? Istoričarka Kristina Majer iz Fondacije Vili Brant kaže da je Brantovo klečanje bilo povreda tabua. Izgleda da većina Nijemaca još uvek nije bila spremna da zamoli za oproštaj zbog nacističkih zločina. Ankete su 1970. pokazale da je svaki drugi Nijemac u Zapadnoj Nemačkoj smatrao da je Brantov gest pretjeran i odbijao ga je. 

Brant je prilikom te posjete potpisao Varšavski ugovor, kojim se Njemačka odriče svojih bivših istočnih teritorija, koje su poslije Drugog svjetskog rata pripale Poljskoj. Konzervativna demohrišćanska opozicija je to odbila. A ekstremni desničari su Branta čak nazivali “narodnim izdajnikom”. Mnogi istoričari sada vide ovaj Brantov potez kao korak na putu ka ponovnom ujedinjenju Njemačke 1990.

- pročitajte i ovo: Postoji li ex-jugoslovenski Willy Brandt?

Povratak sjenki

Šta je sa današnjim njemačko-poljskim odnosima? U Varšavi od 2015. vlada konzervativna partija “Pravo i pravda” i to uz apsolutnu većinu. Riječi kao što su nepovjerenje, udaljavanje, paraliza vladaju od tada u medijskim naslovima koji opisuju odnose Varšave i Berlina. Sjenke prošlosti se često nadvijaju nad te odnose. Doskora se ogorčeno polemisalo o mjestu na kojem bi u Berlinu trebalo da se podigne spomenik poljskim žrtvama nacičkog režima. 

„Iz perspektive posljednjih nekoliko godina, mogu da posmatram to klečanje kao prazan gest”, kaže Arkadijuš Mularčik, političar vladajuće poljske partije “Pravo i pravda” i dodaje: “Iza toga nije stajalo ništa. Kakvo je to izvinjenje za zločine ako potom nije uslijedilo obeštećenje Poljske?” Mularček je predvodio parlamentarnu komisiju koja je formulisala zahtjeve Poljskeza ratnom odštetom od Njemačke.

Retro politika

Poljski istoričar Ruhnjevic kaže da ga današnji njemačko-poljski odnosi podsjećaju na one iz sedamdestih, ali danas je potpuno drugačije vrijeme – Njemačka i Poljska  imaju brojne ugovore, granice su sigurne, obje zemlje su u Evropskoj uniji: “Ali simbolička komponenta koju je Brantova gesta donijela sa sobom nije internacionalizovana”.

U Njemačkoj je napravljena zlatna kovanica od dva evra sa motivom Brantovog pada na koljena, predstavljena je i poštanska markica, a planirani su simpoziji. Ruhnjevic kaže da poljska strana nije ništa planirala. Na Trgu Vilija Branta u Varšavi, jedva 200 metara od mesta na kojem se sve odigralo, postoji spomenik koji podsjeća na Brantov gest. Da li taj trenutak današnjim ljudima nešto znači? Bronzanu tablu već prekriva patina, ali Brantovo lice još uvijek blista. Izgleda da ljudi koji ovamo dođu imaju potrebu da dodirnu kancelara koji kleči na koljenima moleći za oproštaj.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android