Rođendan koji neće svi čestitati

„Mi smo papa“, stajalo je na naslovnici Bilda 2005. godine kada je Nijemac Joseph Ratzinger izabran za vrhovnog poglavara Rimokatoličke crkve. Bila je to kombinacija neopravdanog prisvajanja i identificiranja.

Naslov u Bildu je uvijek dobar ako je ekskluzivan ili ako pogađa osjećaje ljudi, kaže glavni urednik ovog lista Kai Diekmann. To, kako kaže, mogu biti i naslovi koji nastaju kao rezultat tragičnih događaja. Tako se redakcija ovog lista, nakon napada na Svjetski trgovinski centar, odlučila za sljedeći naslov u vidu molitve: „Dragi Bože, budi uz nas“. Ovim naslovom su bila pogođenja osjećanja većine čitatelja.

Uzor su bili engleski bulevarski listovi

Prvo izdanje lista, objavljeno 24. juna 1952. godine, imalo je četiri stranice. Axel Springer, otac lista, razvio je koncept po uzoru na englesku bulevarsku štampu: mnogo slike, malo teksta, popularne teme. Nešto manje od dvije godine nakon toga Bild je već imao tiraž u visini od 500.000 primjeraka. Pri tome politika ovdje gotovo da nije imala nikakvu ulogu.

Međutim to se promijenilo nakon gradnje Berlinskog zida. „Zapad ne čini NIŠTA“, glasila je optužba objavljena na na prvoj stranici uokvirena bodljikavom žicom. Od tada je Bild sve više politički list, a njegov osnivač i izdavač Springer preko svojih novina sve više i više zastupa vlastitu sliku njemačke politike. Ona se često razlikovala od politike tadašnjeg kancelara Adenauera. Springer je vrlo rano zahtijevao ponovno ujedinjenje Njemačke. Politika i miješanje u politiku od tada pripadaju profilu Bilda kojem čitatelji ostaju vjerni.

Tokom studentskih nemira koncem 60-ih godina Bild nije imao samo publicistički udio u ovom historijskom periodu. Same novine su došle na metu studentske kritike. Kada je pucano na harizmatičnog vođu studenata Rudija Dutschkea, hiljade ljudi su u brojnim gradovima izašle na ulice pod sloganom „Bild je također pucao“. Redakcija u Muenchenu je bila opustošena, a štamparija u Hamburgu blokirana. Tiraž je pao za milion primjeraka. Sam Bild se u potpunosti stavio na stranu državnog aparata. Ipak list je pokazao da može biti fleksibilan. Politika je tako postala manje zastupljena, da bi više mjesta zauzelo senzacionalističko novinarstvo.

I to vrlo upitnim sredstvima, kako je to rekao književnik Guenter Wallraff, koji je pod lažnim imenom radio u redakciji Bilda. „Bild zadire u privatnu sferu, u intimnost ljudi,“ rekao je Wallraff.

Obavezna lektira

Bild je moćna mašinerija. Onaj ko u političkom Berlinu ima nešto za reći ne zaobilazi ovaj list. Za Friedhelma Osta, koji je koncem 80-ih bio glasnogovornik u vladi Helmuta Kohla, list je bio svakodnevna obavezna lektira. Naime, naslovi ovog lista su u određenoj mjeri odražavali i raspoloženje nacije.

Značenje Bilda za formiranje javnog mišljenja u zemlji niko nije bolje pojasnio od bivšeg kancelara Gerharda Schroedera koji je iskreno priznao da za obnašanje vlasti treba zapravo samo Bild i „Glotze“ (televiziju). Pred Bildom strahuje cijeli Bundestag, napisao je jednom berlinski Tageszeitung koji se sa Bildom uvijek sukobljava.

Bild s vremena na vrijeme i najmoćnije osobe primorava da pokleknu. Pad Christiana Wulffa s pozicije njemačkog predsjednika je, uz objektivne greške koje je napravio, u konačnici posljedica višesedmične kampanje Bilda protiv njega.

Jedno je sigurno: novina, koju dnevno čita oko 12 miliona ljudi, je prava veličina u njemačkom društvu. Ona, koju ne vole, ali koju moraju priznati kao činjenicu.

Autori: Volker Wagener / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić