70 godina od zračnog mosta sa Berlinom

Od dolaska u Bijelu kuću američki predsjednik Donald Tramp dovodi njemačko-američke odnose pod veliki stres. Čini se da su razlike trenutno veće od slaganja. Ipak, privredne, kulturne i istorijske veze Njemačke i SAD su još uvek tako jake da će preživjeti i ovaj Trampov predsjednički mandat. Povezanost dvije zemlje se posebno bazira na jednom događaju od prije 70 godina.

Proljeće 1948. Tri godine je prošlo od Drugog svjetskog rata u kojem su Hitlerov san o hiljadugodišnjem carstvu i njegova rasistička ideologija koštali života milione ljudi. Njemačka je u ruševinama.Preživjeli se nadaju boljim vremenima. Ali na obnovu zemlje sjenku baca Hladni rat. Zapadni saveznici i Sovjetski savez su postali suparnici. Napetost je posebno primjetna u Berlinu. Grad je podijeljen na sovjetski sektor na istoku i britanski, francuski i američki sektor na zapadu. U zapadnom dijelu živi oko dva miliona ljudi. Istočna Njemačka okružuje taj dio grada kao što more okružuje ostrvo. Zapadni Berlin se snabdijeva vodom i hranom preko teritorije Istočne Njemačke – autoputem i željeznicom stiže hrana i roba u grad.

Nemačka marka izaziva krizu

20. juna zapadni saveznici donose odluku da u cijelom zapadnom dijelu zemlje, uključujući i zapadni Berlin, pokrenu valutnu reformu sa namjerom stabilizacije poslijeratne ekonomije. To je značilo uvođenje njemačke marke. Sovjeti to ne prihvataju. Bernd fon Kostka iz berlinskog Muzeja saveznika (Aliierten Museum) kaže:"Zajednička politika prema Njemačkoj je sa uvođenjem nove valute postala nemoguća".

U noći između 23. i 24. juna Sovjeti blokiraju sve prilaze zapadnom dijelu grada. Tamo uskoro nestaje struje.Tri četvrtine struje stiže iz tzv. sovjetske zone. Vođstvo SSR-a želi iscrpljivanjem stanovništva i totalnom blokadom Berlina potisnuti zapadne sile iz Berlina. Gerhard Birger je u to vreme živio u zapadnom dijelu grada. Njgova sjećanja se mogu pročitati na internetu u projektu Kuće istorije koji se zove „nacionalno pamćenje": „Nismo znali šta se događa. Ni Amerikanci, ni mi. Vladao je veliki strah da će nas Amerikanci napustiti, da ćemo pasti Rusima u ruke".

Zapadni Berlin kao predstraža slobode

Mada se radilo o glavnom gradu zemlje donedavnog neprijatelja, koji je u brojne zemlje donio smrt i razaranje, Amerikanci u Zapadnom Berlinu vide bedem slobodnog svijeta koji treba braniti. Zapadni saveznici nisu imali pravno obavezujući sporazum sa Sovjetskim savezom o pristupnim putevima Berlinu, pa se nisu mogli pozivati na zakon. Vojna opcija zbog prevelikog rizika nije dolazila u obzir. Međutim, zapadni saveznici su imali garantovane vazdušne koridore. Nije bilo vremena, zapadnoberlinskom stanovništvu prijetila je glad: „Ionako racionalizovane i smanjene obroke morali su još jednom smanjiti. To je imalo ogroman uticaj na svakodnevni život", sjeća se stanovnik Berlina Eberhard Šenkneht.

Američki predsjednik Hari Truman u dogovoru sa saveznicima pokreće spektakularnu akciju pomoći. Cijeli zapadni dio grada je trebalo snabdijevati iz vazduha i to usred tek započete obnove.

Poleću „bombarderi sa grožđicama"

26. Juna je poleće prvi američki avion. Sa aerodroma u Frankfurtu i Visbadenu su od tog trenutka non-stop polijetali avioni čiji je cilj bio aerodrom Tempelhof u američkom sektoru u Berlinu. Francuzi, koji su bili žrtve njemačke okupacije, oklijevali su duže vremena. U njihov sektor na aerodrom Tegel avioni su počeli slijetati tek od decembra. Avioni su polijetali svakih 90 sekundi. Dnevno se u grad dopremalo između pet i šest hiljada tona namirnica i uglja. Najveća količina isporučena je između 15.i 16. Aprila 1949. Za 24 sata obavljeno je 1.400 letova, isporučeno je 13.000 tona robe. Piloti su često preumorni, rizikuju život da bi i po lošem vremenu snabdijevali grad. Nekoliko aviona je palo. Propelerci su ponekad slijetali toliko nisko iznad krovova da su piloti i stanovnici mahali jedni drugima. Ginter Šlipdik kaže da je među mladima simpatija za Amerikance bila ogromna. Stanovnici su avione nazvali „Rosinenbomber", u prevodi bombarderi sa grožđicama, jer su avioni izbacivali paketiće  sa improvizovanim padobranima, za koje su bile zakačene čokolade i – kesice sa grožđicama.

Velika odricanja

Nije bila odlučujuća samo pomoć saveznika već i riješenost stanovnika da izdrže sovjetsku blokadu izgladnjivanja. Švajcarski istoričar Walter Hofer, koji je pedesetih godina bio profesor u Zapadnom Berlinu, pisao je kako je izgledao život u to vrijeme. Ponekad je zimi bilo struje najviše sat vremena „pošto je za rad termoelektrane potreban ugalj". Vrijeme, kada je kratko puštana električna energija, nije bilo predvidivo. Ponekad se ručak kuhao u jedan ujutro. O grijanju nije bilo ni riječi. Hofer kaže : „To su nevjerovatna odricanja koja je na sebe moralo preuzeti stanovništvo". 9. septembra je socijaldemokratski gradonačelnik Berlina, Ernst Rojter apelovao na zapadne saveznike da Berlin ne ostave na cjedilu: „Narodi sveta, narodi u Americi, Engleskoj i Francuskoj, pogledajte ovaj grad da biste razaznali kako ga ne smijete ostaviti na cjedilu, ni grad, ni ovaj narod, da ne možete to da uradite", rekao je Rojter u mikrofon ispred porušenog Rajhstaga.

Majstorstvo logistike

Svaki dan sovjetske blokade je doprinosio rastu međunarodnog ugleda zapadnih saveznika i narušavao je ugled Sovjetskog saveza. Konačno, sovjetski diktator Staljin shvata da ne može da pobijedi u toj igri pa nakon tajnih pregovora sa SAD okončava blokadu 12. maja 1949. Do tada je obavljeno 260.000 letova za Berlin, a prebačeno je 2, 1 miliona tona hrane i robe. Ogroman simbolički značaj je ova zapadna podrška imala i za zapadnoberlinsko, ali i za zapadnonjemačko stanovništvo. Nijemci su osjetili da su ponovo dio zapadnog sistema vrijednosti, smatra Bernd fon Kostka: „Nijemci od tog trenutka zapadne saveznike više ne doživlljavaju kao okupatore već kao zaštitnike". Od vazdušnog mosta do transatlantskog prijateljstva bio je mali korak. Fon Kostka se nada da Tramp neće nanijeti trajnu štetu njemačko-američkom prijateljstvu. On smatra da bi model vazdušnog mosta mogao biti primijenjen na sve gradove kojima je potrebna pomoć. Naročito ako se imaju u vidu ogromni kapaciteti današnjih transportnih aviona.