Afganistan bez elite kao auto bez vozača

Već preko 30 godina Afganistan bilježi najveći broj izbjeglica. Prošlih godina je jedino iz Sirije izbjeglo više ljudi nego iz ove srednjoazijske zemlje. U dugom nizu ratova, diktatura i gospodarskih kriza Afganistan je posljednjih desetljeća napustilo preko 6 milijuna građana. Egzodus se nastavlja. Najveći dio izbjeglica završio je u susjednim zemljama Iranu i Pakistanu gdje mnogi obavljaju poslove koje domaći ne žele, poput pomoći u kućanstvima ili poljoprivredi. Često na rubu legalnosti i pod stalnom prijetnjom da budu protjerani. Samo mali dio iseljenih Afganistanaca se odselio na Zapad. Uglavnom se radi o dobro obrazovanoj eliti koja posjeduje dovoljno veza i financijskih sredstava što je nužno ukoliko se želi doći do nekih od zapadnih zemalja. Ta elita je nekad radila u upravi, obrazovanju i medijima.

Elita bježi

Šarmila Hašimi je također dio te elite, koja Afganistanu okreće leđa. Nekadašnja glasnogovornica vlade pokrajine Herat ja zajedno sa svojim suprugom novinarom prije dvije godine, uz pomoć krijumčara ljudi, došla do Berlina. „Pritisak talibana na njihovu obitelj je jednostavno postao prevelik”, objašnjava Šarmila u svom novom njemačkom domu. U njemačkim medijima se posljednjih godina mnogo raspravljalo i o jednoj drugoj grupi iseljenika iz Afganistana - prevoditeljima, koji su zbog svojih usluga strancima postali trn u oku sve jačim talibanima u zemlji. Dvije trećine svih prevoditelja, koji su radili za njemačke snage u Afganistanu, je podnijelo zahtjev za političkim azilom u Njemačkoj. No 60 posto ovih zahtjeva je odbijeno. Pritom su životi ovih stanovnika Afganistana u stalnoj opasnosti.

Prevoditelji – “izdajnici”

“Jedne večeri me nazvao jedan muškarac i objasnio mi da sam, radeći za Nijemce, izdao zemlju te da se, kako bi se iskupio, sada moram boriti protiv stranaca i vlade”, objašnjava Alililah, koji je u pokrajini Kunduz nekoliko godina radio kao provoditelj za njemačke postrojbe. Strahovi su osnovani. Njegov kolega Vafa, koji je također radio kao prevoditelj za Nijemce, nađen je ubijen u svom automobilu. No i bez konkretnih prijetnji život u Afganistanu je sve samo ne siguran. Teroristički napadi su svakodnevica. Ujedinjeni narodi zabilježili su 2014. gotovo 4.000 civilnih žrtava što je 22 posto više nego prethodne godine. Uz talibane, koji su najavili ofenzivu protiv loše opremljene državne vojske, u kaos u Afganistanu se sad uključila i teroristička organizacija “Islamska država” koja je preuzela odgovornost za nekoliko terorističkih napada ove godine.

Gospodarstvo na izdisaju

Pored katastrofalne sigurnosne situacije život u Afganistanu neizdrživim čini i gospodarska situacija. Nade da će se nakon prošlogodišnje pobjede Ašrafa Ganija na predsjedničkim izborima gospodarska situacija promijeniti su u međuvremenu splasnule. Gani, bivši ekonomist pri Svjetskoj banci, je obećao gospodarski procvat, međutim dosada se nije mnogo toga dogodilo. 36 posto Afganistanaca živi u siromaštvu. Gospodarski rast je naglo oslabio: s devet posto u godinama između 2003. i 2012. na svega dva posto prošle godine. Više od trećine žitelja Afganistana je nezaposleno. U takvoj situaciji čak i oni dobro obrazovani nemaju previše izgleda za napredak. Zaposlenja se uglavnom dijele preko veza, koje su u pravilu važnije od profesionalnih sposobnosti. Mnogi intelektualci koji žive na Zapadu se ipak nalaze u velikoj osobnoj dvojbi. S jedne strane je želja za boljim životom, a s druge strane spoznaja da se zemlja ostavlja na cjedilu. Toga je svjestan i bivši sveučilišni profesor Pedram Torkam, koji je napustio Afganistan i u Švedskoj zatražio politički azil. „Mi smo suočeni s velikom dvojbom. Gubitak akademske i kulturne elite u Afganistanu ostavlja zemlju u situaciji u kojoj se nalazi automobil bez vozača“, zaključuje Torkam.