Agnus deo

Šta biste pomislili da na polici u supermarketu ugledate osvježivač zraka prispodoban krstu? Evo šta bi jedan vamo:

Tempo eternity! Za samo 171.99 dinara ubijate dvije muhe jednim udarcem. Tjerate i smrad i sotonu. Postor raskužen dvostruko! Hrišćanstvo s aromom vanile. U ime oca i sina i svetog miloćuha.

Šta je sljedeće?

Krst protiv moljaca? Inkvizicija insektima! Gdje križ dođe tu žohar ne raste! Krst odmašćivač; u znaku Krista rerna neka blista! Križ-antižiž; Uz pomoć križa ne žiža se riža! Kr(s)ticid; krstom na krtice! Tampon air-freshener; menzes sana in odore sano!

Iz stana, airom, iz svakog kuta

Križurka Križić smradove šuta.

Lovom se bavi, često ga vide,

S mirisa trista na juriš ide.

Od mrava, žohara, do žižka, moljca,

Svi znaju za njega, slavnoga lovca.

Raid ga štuje, arf mu se sklanja,

Po svu noć ga domestos sanja.

Pred njim dan hoda širi se strava,

njegovim tragom putuje slava.

Ako možda i nije baš sasvim jasno ko plasira ovaj izum na vitrine samoposluga - cinik koji se podruguje vjerskoj pokondirenosti ili klerik koji zdušno promoviše svoju robnu marku - nema dileme ko će ga kupovati: neonhrišćani.

Njih nije teško prepoznati, čak i ako su maskirani u Muslimane, Jevreje, ili neke četvrte. Izgledaju kao zreli i obrazovani, ali su i dalje dječije sigurni da čovjek može hodati po vodi, rađati bez grijeha i oživljavati poslije smrti. Šta su (podsmjehuju se oni s visine razumu, logici i nauci) Njutnove prizme prema crkvenim vitražima!? Šta su tri zakona prema deset zapovijedi!? Šta je jedna jabuka prema sedmoro braće!?

Meki Torabi je njihov Nikola Kopernik!!!

Sišli su ti neonhrišćani krotko za svojim preporođenim pastirima s omrklih pašnjaka komunizma u svijetle torove konzumerizma. Svuda naokolo šljašti njihova drečava vjera, bode u oči, lupa u čelo, drma u ritmu porno-folka. Upisuju djecu u vjeronauke kao u sekcije karatea, za zlu ne trebalo, praznuju kao da navijaju, mrze da bi umjeli osjetiti ljubav, koriste laktove umjesto krila, jačaju se strahom kao ribljim uljem i sanjaju raj nalik na Las Vegas u kojem Bog-krupije dijeli sreću umjesto pravde.

Njih ne uzbuđuje deo-krst, jer oni nemaju druge sjevernjače osim pozlate na štapovima svojih duhovnih čobana.

(Ovih koji se bolje razumiju u granice teritorija nego u granice ljudskosti. Ovih koji javno lome hljebove a tajno kičme. Ovih koji lažu i prije nego što zinu. Ovih koji iz busija svetih sinordinarijata visoko podignutim air freshenerom ne ubijaju mirise nego osjetila.

Sve dok vino i krv pastvi ne počnu mirisati isto.

I dok molitvu ne zagluši režanje nad kostima.)

Autor: Nenad Veličković

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić