Alice Schwarzer: Feministkinja koja je promijenila svijet

Alice Schwarzer je nedavno napisala i autobiografski roman pod nazivom „Životni put“, koji govori o njenom djetinjstvu i mladosti, o objavljivanju prvog feminističkog magazina EMA ali i uopšte o radu, ljubavi i politici. Povod da sa njom razgovaramo, bar o nekim poglavljima.

DW: Nije pretjerano reći da ste žena koju najviše vrijeđaju u Njemačkoj. I to ne samo muškarci, već i žene - i što je još interesantnije, žene iz feminističkog pokreta. Zbog čega vas napadaju?

Alice Schwarzer: Kad bismo se mi žene složile - a činimo 52 odsto stanovništva u svijetu - onda o ovakvim glupostima uopšte ne bismo morale da razgovaramo. Jedna američka feministkinja je 70-tih godina izjavila da je prvi korak ka ženskom pokretu pomirenje sa ženama. Ne samo sa muškarcima. Žene jednostavno imaju hiljadu godina dugu tradiciju konkurencije i rivalstva. Stalno su bile suočene sa napadima drugih žena, koje su im ugrožavale naklonost  muškarca, od kojeg su zavisile. Pošto su dugo živjele pod represijom, a to još uvijek mnoge čine, ovako nepoštovanje svoje ličnosti prenijele su i na druge žene (…) Kada je riječ o ženskom pokretu - od samog početka postojao je širok spektar mišljenja. Ove razlike bile su sakrivene na samom početku. Onda su došle ljevičarke, koje su rekle da je klasna borba najvažnija. Zatim lezbijske grupe koje su tvrdile da je homoseksualnost - strategija oslobođenja, a heteroseksualnost izdaja.

U Njemačkoj je postojao vrlo dogmatski ženski pokret, što je svakako povezano za njemačkim nasljeđem. Čak je i ljevičarska scena bila vrlo dogmatska. Kada sam se iz Pariza vratila u Njemačku, šokiralo me je što se uvijek raspravljalo o tome šta je pogrešno a šta nije, šta je crno a šta bijelo, šta je prijatelj a šta neprijatelj. U Parizu nije bilo tako. Ženski pokret je tamo imao anarhističke karakteristike. Za nas je bilo zabavno što postoje protivrjrečnosti. Kada sam došla u Nemačku dovela sam u pitanje postojeće stavove i mišljenja koja su tu vladala i normalno je da sam zbog toga imala problema (…) Stalno su me nazivali glasom ženskog pokreta. Siroti ženski pokret! On ima toliko mnogo glasova i pogrešno je govoriti jednim glasom. Sa pravom su protiv toga protestovali. U stvari, ja sam uvijek bila usamljena u svojim stavovima. Samo sam tražila saborce za određene akcije ili rješavanje problema.

DW: Vaš rad nije ostao bez efekta, Vi ste u neku ruku promijenili  svijet. Da li mislite da postoji solidna osnova za emancipaciju ili imate utisak da se ide u nazad?

Tamo gdje ima napretka ima i nazadovanja. Situacija je postala komplikovanija. Na početku, 70-tih godina žene još nisu imale pravo na profesiju. U Bundestagu, ako ih je uopšte i bilo,  nisu imale pravo da nose pantalone. To je danas nezamislivo. Od onda se mnogo toga promijenilo i postigle smo ogroman uspjeh. Ženski pokret je socijalni pokret, a najviše je postignuto u 20. i početkom 21. vijeka. Ali, upravo ti uspjesi skrivaju opasnosti.

Sa velikim nespokojstvom gledam na pornografizaciju cjelokupne kulture. Ne govorim o erotici, već o dubokom povezivanju seksualne želje sa željom za ponižavanjem i nasiljem. Žene su posebno ugrožene u sistemima u kojima postoji vjerski fundamentalizam. Tu su islamisti na samom vrhu. Ali, ni hrišćani nisu bezopasni. Na nišanu se nalaze elementarna ljudska prava žena. Napredak koji smo postigle nije osiguran. Moramo i dalje da pazimo!

DW: Kakva je Vaša poruka mladim ženama?

Ne trudite se da vas po svaku cijenu vole. Ne prezajte od konflikta. To je veoma važno! Branite ženska prava. Ali, isto tako je važno interesovati se za svijet i angažovati se. Život koji ima smisla predstavlja zadovoljstvo! - kaže Alice Schwarzer za DW.

 

Autori: Gabriela Schaaf / Mirjana Veljković-Kühne

Odgovorna urednica: Jasmina Rose