Američki vojnici pomažu ukrajinskim kolegama

Anton Bezmenov duboko uzdiše. Može li da zamisli da se bori kao ukrajinski vojnik? "Ovo nisu dobra vremena za Oružane snage Ukrajine", kaže on diplomatski, „slabo su obučeni i finansirani“. Američki vojnik zajedno sa ostalim drugovima, obučava 300 pripadnika ukrajinske nacionalne garde, na najvećem vojnom poligonu u zemlji, Javorivski.

Bezmenov je 1999. godine kao dijete emigrirao u SAD, sada živi u državi Merilend. Rođen je u Marijupolju, gradu na Azovskom moru u jugoistočnoj Ukrajini. Istočno od Marijupolja nije zaživjelo primirje dogovoreno sredinom februara u Minsku. Ali Bezmenov o tome ne razmišlja. Marijupolj je 1500 kilometara odavde, i rat je daleko kao i njegovi dani iz srednje škole koje je tu proveo. Ovdje u Ukrajini ne osjeća nostalgiju.

Reforma vojske odozgo

U međuvremenu, i njegovi roditelji žive u SAD, te on u ukrajinskom gradu više nema porodicu, samo nekoliko školskih drugova. Ali poslije 16 godina u Sjedinjenim Državama, on je postao drugi čovjek. Bezmenov se prije svega osjeća kao pripadnik američke vojske: "Najvažnije je da oni sada uče i ne zaborave ono što su naučili. Moraju izgraditi vojsku, i to odzgo na dole."

Do pada Janukovičevog režima, ukrajinska vojska je služila za samoposluživanje komandantima lojalnim režimu. "Oružane snage moraju ponovo da se bolje finansiraju", kaže on. To je mišljenje većine gardista koji vježbaju u doniranim uniformama pod nadzorom američke vojske. Nose uniforme njemačkog Bundesvera, kao i ukrajinske policije – može da se pročita na leđima.

Obuka za 900 pripadnika nacionalne garde

Ali američki vojnici se ne žale na svoje ukrajinske „đake“, naprotiv: "Oni su dobri vojnici", kaže oficir za štampu Aleksandar Skripničuk. Američki oficir je emigrirao iz Ukrajine kada je imao deset godina. "Vidio sam na vijestima šta se desilo u Ukrajini, ali se nadam da će sada sve biti u redu". Zahvaljujući i podršci Sjedinjenih Država koje do kraja oktobra žele da obučavaju 900 nacionalnih gardista.

Poligonom odjekuju pucnji. Uočljive su razlike između ukrajinskih emigranata i Ukrajinaca: vojnici se hrane u istoj kantini. Na ulazu, jedan Amerikanac i jedan ukrajinski vojnik skupljaju potpise, registruje se prisustvo: američki momci stoje u redu lijevo, Ukrajinci desno.

A neki od Ukrajinaca se čude kamerama koje su ih već više puta snimile. Novinari su od početka maja pozvani na poligon. Nadležni oficir Skripničuk govori engleski i ukrajinski. "Želim svojoj domovini sve najbolje", kaže Skripničuk, i dodaje“ ali dobro je da sad živim u SAD.“