Amerika je dobro izabrala

Ako se gleda sa stanovišta finansijske politike, predsjednik SAD Barak Obama uspio je da izvuče SAD iz jedne recesije i da izbjegne drugu. Samo mjesec dana nakon što je postao predsjednik, potpisao je paket mjera za ekonomski oporavak od preko 787 milijardi dolara. On je time nastavio politiku koju je započeo njegov prethodnik Džordž Buš, između ostalog i kada je u pitanju spašavanje banka. Ekonomska situacija nije ružičasta, stopa nezaposlenosti od skoro osam odsto i dalje je relativno visoka, ali stručnjaci se slažu u ocjeni da bi situacija bila znatno lošija bez odgovarajućih mjera koje su poduzete.

Jedan od najvećih izazova sa kojima će se predsjednik suočiti u narednom periodu, jeste ogroman dug od 16 triliona dolara. Obama se zauzeo za povećanje poreza i smanjenja potrošnje, što je, matematički gledano, jedini mogući izlaz iz dužničke krize. Nasuprot tome, republikanci se zaklinju, a to je potpisao i Mit Romni, da ni pod kakvim okolnostima neće pristati na povećanje poreza. To je politički neodgovorno i matematički nerealno. Onaj ko od početka isključuje mogući pregovarački kompromis, pregovara suviše djetinjasto.

Obama može da nastavi sa inicijativama

U socijalnoj politici, sada može da se pristupi zakonodavnim inicijativama koje je Obama, uz velike napore uspio da ostvari. Riječ je o reformi zdravstva. Drugi Obamin mandat znači da će milioni Amerikanaca dobiti zdravstveno osiguranje i da bolest više neće dovoditi građane do finansijskog sloma. Mit Romni je prijetio da će tu odluku odmah na početku poništiti.

Obama sada može da sprovede i druge zakonske inicijative, na primjer, garantovanje iste plate za isti posao i ženama i muškarcima, kao i pravo homoseksualaca da se u vojsci javno izjašnjavaju o svojim naklonostima. Kada je riječ o imigracionoj reformi očekuje se da predsjednik slijedi humanu politiku, za razliku od republikanaca koji zahtjevaju isključenje jedne grupe ljudi koji doprinose ekonomskom prosperitetu SAD.

Trezvena politika

Ni na planu spoljne politike Obama nije uvijek povlačio prave poteze. Njegovo oklijevanje kada je riječ o demonstracijama u Iranu i krvoproliću u Siriji teško je razumljivo, ali, one koji mu prebacuju da je suviše djelovao iz pozadine, treba podsjetiti na to da su ga građani SAD 2008. godine izabrali zato što je obećao da će od Amerike, omraženog usamljenika, napraviti traženog koalicionog partnera. Međunarodna vojna akcija u Libiji najbolji je primjer za činjenicu da je u tome i uspio.

I posljednji argument koji nikako nije nevažan. Manje ili više je poznato kako će izgledati politika SAD na čelu sa predsjednikom Barakom Obamom. On je u protekle četiri godine vladao čvrstom rukom i trezveno. Kako bi to izgledalo da je pobjedio Mit Romni vrlo je teško pretpostaviti s obzirom na česte promjene mišljenja republikanaca u gotovo svim oblastima. SAD je potrebna predvidljiva veličina na vrhu. Sa Barakom Obamom Amerikanci su izabrali upravo takvog kandidata.

Autor: Christina Bergmann

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić