Amnesty International – godišnji izvještaj

Kada organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International izađe u javnost sa svojim godišnjim izvještajem i vlade i opozicione partije i aktivisti koji se bave zaštitom ljudskih prava očekuju jasno i glasno opisivanje i osudu kršenja ljudskih prava u svijetu. Tako je bilo i ovaj put. Međutim , same brojke i ton izvještaja ove godine su nešto drugačiji, što, nažalost, govori o pogoršanju situacije. Tendencija podrivanja minimalnih standarda u zaštiti ljudi, primjetna u posljednjih nekoliko godina, potvrđena je i podacima iz ovogodišnjeg izvještaja.

Vlade, naoružane opozicione grupe i pojedinci jednostavno sve više ignorišu ljudska prava i humanitarno međunarodno pravo. To nije velika novost. Poznato je ko su počinioci u Demokratskoj republici Kongu, Nepalu, Čečeniji i Kini. No, postupci tih država su zasjenjeni ratom u Iraku i bliskoistočnim sukobom i nevještom borbom protiv međunarodnog terorizma.

Aktivisti koji se bave zaštitom ljudskih prava mogu samo da porumene od stida kada se potegne tema – mučenje i zlostavljanje u zatvorima. Naime, i u demokratskim pravnim državama se vodi rasprava o tome da li ponekad treba dozvoliti mučenje. To ni tamo više nije tabu.Dakle, može se reći da je u toku frontalni napad na osnovne demokratske vrijednosti i principe pravne države. Tome doprinosi postepeno odustajanje zapadnih država od monopola na primjenu sile u korist privatizacije bezbjednosnih zadataka. Do sada je taj fenomen bio primjetan u slabim državama. Sada privatne sigurnosne službe sve češće postaju atraktivno oruđe u suzbijanju terorizma i kriminala.

Međutim kada skupocjeno javno dobro kao što je bezbjednost sve više postaje roba onda taj proces potkopava demokratiju i pravnu državu, koje su osnovna pretpostavka zaštite ljudskih i građanskih prava i najjače sredstvo u borbi protiv terorizma.

Organizacija Amnesty International je svjesna opasnosti koja vreba i u politici i u prviredi. Stoga nije slučajno da je ovogodišnji izvještaj publikovan pod motom: “Pružiti otpor napadima na osnovne vrijednosti!”. Ovom otporu se svako mora pridružiti ako ne želi bez borbe prihvatiti mogućnost restauracije autoritarnih vremena i usred demokratije.