010411 Türkei Syrien

"Govorio je poput Gadafija", glasio je naslov u jednom turskom listu nakon što je Bašir el Asad održao prvi javni govor po izbijanju demonstracija. Turski list Miljet dijeli mišljenje zapadnoevropskih medija kako je taj govor bio veliko razočaranje. Ipak, u Turskoj imaju razlog da za razliku od zapadne Evrope s mnogo većom zabrinutošću gledaju na zbivanja u Siriji, naglašava turski premijer Redžep Tajip Erdoan.

"Uvijek smo isticali da bi sirijsko rukovodstvo mnogo lakše riješilo probleme kad bi na pozitivan način i uz reformski duh reagovalo na zahtjeve građana. Naša želja je da u Siriji ne dođe do raspleta događaja kakav vidimo u Libiji. To bi nas jako zabrinulo."

Kriza pred vlastitim pragom

Sa Sirijom je, kao s rijetko kojom državom, Turska je u vrlo kratkom periodu uspostavila odličnu saradnju. Krajem devedesetih su ove dvije države bile neprijatelji. Vlada u Damasku je tada pružala utočište turskom državnom neprijatelju broj jedan - lideru kurdskog pokreta PKK Abdulahu Očalanu. U međuvremenu, dvije države govore o novom velikom prijateljstvu. Međusobno su ukinute vize, razgovara se o uspostavi zone slobodne trgovine u koju bi ušli i Liban i Jordan. Prošle godine su održani zajednički vojni manevri, što je izazvalo ljutnju Izraela.

Ukoliko bi se protesti u Siriji raširili po cijeloj zemlji, ukoliko bi čak došlo do građanskog rata, to bi dovelo do velikog opterećenja odnosa s Turskom. Vlada u Ankari bi imala krizu pred vlastitim dvorištem. Nije čudo što Erdoan posebno naglašava:

"Dva puta sam razgovarao s predsjednikom Asadom. Poslali smo tamo i šefa naše obavještajne službe. Mi imamo zajedničku granicu dužine 800 kilometara. Postoje i rodbinske veze između građana dviju zemalja. Ne možemo zatvoriti oči pred onim što se dešava u Siriji."

Turske dileme u pogledu Sirije

Njegov prijatelj Bašir el Asad još nije dobio savjet da podnese ostavku, što je Erdoan prije nekoliko sedmica predložio tadašnjem predsjedniku Egipta Hosniju Mubaraku. Istovremeno se vlada u Ankari mora suočiti s kritikama političkih protvnika kako prema autokrati u susjednoj zemlji nastupa u "svilenim rukavicama".

Ipak, za oprez premijera Erdoana postoje i drugi razlozi, osim privrednih. Radi se o unutrašnjopolitičkim odnosima u Siriji. Sirijom vlada šiitska manjina, koju čini samo deset odsto stanovništva. Većina naroda koji stenje pod čvrstom rukom Asadovog režima su suniti, baš kao i Turci. Dilemu Ankare iznosi Osman Bahadir Dinčer iz turskog Centra za nacionalne strateške studije.

"U slučaju sukoba, koji bi bili slični građanskom ratu, Ankara se nalazi pred teškim izborom. Koga podržati? Prijatelja Asada ili sirijski narod? Turska nastoji da izbjegne tu vrstu dileme i već godinama iza zatvorenih vrata radi na tome."

Autor: Ulrich Pick i Azer Slanjankić

Odg. urednik: Svetozar Savić