Antigona u Düsseldorfu

Antigona je simbol hrabre žene koja se suprotstavlja sistemu. Ona je glavna ličnost istoimene Sofoklove tragedije u kojoj pod prijetnjom smrću odlučuje da sahrani svoga brata i time izvrši svoju dužnost prema bogovima. Kralj je osuđuje na smrt tako što će biti živa zakopana u zemlju.

Kada se analizira Antigona, kaže reditelj Branko Šimić, čovjek se zapita da li je to i danas aktuelno, univerzalno? On dodaje da se vrijeme ne mijenja i da danas imam ljude koji su opsjednuti moći: „Mi i danas imamo te centre moći, to sljepilo od moći, da se sve podredi moći, da čovjek praktično gubi osobine kroz dodir sa moći. Nažalost mi u Bosni i Hercegovini imamo takvih slučajeva, takav slučaj imamo i u timu, mi ga otvoreno, ogoljeno dokumentaristički predstavljamo.“

Da li danas ima Antigona, ko su današnji heroji?

Prije godinu dana Branko Šimić je u Hamburgu sa velikim uspjehom postavio predstavu „Mi Antigona“ u kojoj su igrali studenti pozorišne akademije iz Tuzle i studenti više glumačke škole „Frese“ iz Hamburga.

„Tih godinu dana“, priča reditelj Branko Šimić, „to je jedan apstraktni vremenski period u kome se mnogo toga dešavalo. Mi sada pokušavamo da kroz Antigonu ispričamo priču o nama i da neke bitne stvari artikuliramo. Antigona je poznata kao heroina, kao buntovnik, revolucionar. Mi pokušavamo da utvrdimo da li to postoji danas, da li ima Antigona, šta su heroji danas, ko su heroji danas, kako oni izgledaju, šta treba sa sobom da ponesu? Da li je ovo vrijeme antiheroja.“

Ugodnije glumiti heroja

Antigonu igra glumica Ana Frančević. Kaže da je za nju „prava čast igrati heroje. To zahtijeva određene umjetničke vještine i preispitivanje. Uvijek je nekako ugodnije glumiti heroja, zato što kopate po sebi i tražite neke svoje moralne stupove.“ Ona objašnjava da inspiraciju nalazi u stvarnom životu i kaže da su današnje generacije mladih u Bosni i Hercegovini slične Antigoninoj sestri Ismaeni, ličnosti u tragediji koja uvijek ide linijom manjeg otpora. „Mi smo ta generacija koja je prilično izgubljena, koja ne da nema potrebu da se buni, nego nije nam ostalo prostora da se pobunimo. Pokušavamo da shvatimo ko je ta generacija koja je stasala iz rata“, kaže ova glumica.

Ana Frančević je završila akademiju dramskih umjetnosti u Tuzli. Antigonu na njemačkom jeziku igra Jasmina Musić, rođena Bosanka koja je kao trogodišnja djevojčica došla u Njemačku. Uloga Antigone joj je velika motivacija. „Moj otac je ubijen u ratu, nije sahranjen, nije indentificiran. To znači za mene jednu jako duboku vezu za ulogu. Antigona želi da sahrani svoga brata, jedan brat je sahranjen kao heroj a drugi je ostao ispred gradskih zidina, nesahranjen. Tu postoji veza, ja mogu da se vrlo dobro postavim u njenu poziciju, želim da sahranim svoga oca.“

Predstava se igra na njemačkom i na bosanskom jeziku. Za reditelja Branka Šimića je to fascinantno: „Ta dvojezičnost je vrlo zanimljiva, pa čak i u momentima kad postoji kakofonija, taj neki izraz kada se iskristalizira neka forma koja gledaocima ne predstavlja veliki problem da shvate.“

Predstavu Antigona finansira Ministarstvo za kulturu grada-pokrajine Hamburga i Goethe institut iz Sarajeva. Pored predstava u Düsseldorfu, predviđeni su nastupi i u Münsteru.

Autor: Zoran Simić

Odgovorna urednica: Marina Martinović