Babica Doris Behrends iz Bad Salzungena

Bad Salzungen je slikovito mjesto u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji s jedva 16.000 stanovnika. U ovdašnjoj klinici je Doris Behrends 1974. počela raditi kao babica. Dosadno joj nije, jer ova energična žena stalno uči nešto novo - aromaterapija, homeopatija, akupunktura. Dva puta godišnje ova 59-godišnjakinja odvaja vremena za daljnju naobrazbu.

Nakon svoje smjene u klinici radi i kućne posjete, odnosno tečajeve za pripremu pred i za oporavak nakon porođaja. Prije nekoliko godina je kod kuće namjestila jednu učionicu - njezin suprug joj je kao iskusni majstor u tome pomogao. Ljubav prema poslu je za Doris Behrends najveća motivacija. "Osjećam da je ženama porodiljama potrebna ta potpora i da su zahvalne na tome. Zato uzimam u obzir da moj radni dan nekad ne traje samo osam, nego dvanaest sati", objašnjava babica Doris.

„Moja djeca su mi veoma važna"

Radni dan joj jeste veoma dug, ali za svoju obitelj Doris Behrends uvijek ima vremena. Sretna je da sva njezina djeca stanuju u Bad Salzungenu - još. Jer sve više mladih ljudi napušta grad u potrazi za poslom. "Moja djeca su mi veoma važna. Uvijek ih rado okupljam oko sebe. Zaista ne prođe nijedan dan a da se ne vidimo. Ako nam se pruži prilika onda doručkujemo zajedno, pijemo kavu ili zajedno večeramo."

Sloga u obitelji je četverostrukoj majci uvijek iznova davala snagu da iskuša nešto novo. Tako je bilo i prije 20 godina, nakon pada Berlinskog zida, kad je morala strahovati za svoj posao. Jer nakon ujedinjenja Njemačke se malo tko na istoku Njemačke usudio roditi dijete: stopa nataliteta je pala za dvije trećine.

Nove šanse nakon ujedinjenja

No uskoro je Doris imala više posla nego za vremena DDR-a. Društvene promjene su donijele puno novih mogućnosti. I za babice. "Došlo je do promjene u rauzmišljanju, te su i muškarci htjeli ići u porodilište, žene su se htjele poroditi na porodiljskoj stolici, ili na specijalnim tabureima. Pa su se pojavili porođaji u vodi. Sve te nove stvari smo morali naučiti. Zato smo mi babice bile veoma otvorene. Posjećivale smo nevjerojatno puno tečajeva", prisjeća se Doris Behrends.

Gotovo istovremeno s političkim promjenama u zemlji je došlo i do novog početka u obiteljskom životu Doris Behrends: udala se po drugi put. Ovaj put za jednog "Wessija" - muškarca iz zapadne Njemačke. U tom braku se rodilo njezino četvrto dijete: kćerka Franziska. Time je Doris došla nadomak svoga nekadašnjeg sna da ima petero djece. Danas 59-godišnjakinja već ima petero unučadi. "Još petero bi bilo lijepo", kaže babica Doris, za koju su djeca najveća sreća.

Babica: više od pukog posla

No, koliko beba je ona zapravo pomogla da dođu na ovaj svijet? "Tisuću ih je bilo već prije trideset godina", prisjeća se ona. Nakon toga je prestala brojati. Unatoč velikom iskustvu je svaki porođaj za nju nešto posebno.

"To se ne može nazvati poslom. To je jedno potpuno krasno iskustvo, uvijek iznova. I to čudo, kad se rodi beba: otvore okice, osjećaju, počnu mljackati i tražiti nešto. Naravno da tu ima i rutine, ali ipak su tu uvijek i osjećaji", kaže ova babica. Doris Behrends je jaka žena, za što je potrebno da ponekad i pusti koju suzu u porodilištu.

Autori: Eugen Theise / Marina Martinović

Odg. urednik: Azer Slanjankić