1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Balkanski eksperiment sa političkom korektnošću

13. april 2011

Političari koji se izvinjavaju često djeluju sramono. Posebno neugodno je kada se anglosaksonski predstavnici naroda pojave sa suprugom u javnosti i počnu se izvinjavati za moralne pogreške. Na Balkanu je drugačije.

https://p.dw.com/p/10sIp
Zastupnici u srbijanskom parlamentu nisu reagovali na Jovanovćeve izjaveFoto: AP

Autor teksta Andreas Ernst, u tekstu koji je objavio list Neue Zuercher Zeitung piše:

„Lična izvinjenja ne postoje u političkom riječniku. Ali, to bi se moglo promijeniti. Kada je nedavno liberalni opozicioni političar Čedomir Jovanović u srbijanskom Parlamentu napao ministra vanjskih poslova Jeremića, rekao je “Umjesto da se brine o teškoj sudbini stanovništva u Libiji, ministar vanjskih poslova posjećuje 'kanbale u Africi'. Niko nije reagovao. Drugačije od parlamentarnih zastupnika reagovala je jedna grupa afričkih ambasadora, predvođena Alžircem Abdelkadirom Mesouom. Rasističke izjave su primljene s uvredom i s razočarenjem se mora konstatovati da nije došlo do zvanične osude. Ministar je rekao da Jovanović ne zastupa zvanični stav Srbije, u protivnom, Srbija je zahvalna afričkim prijateljima da nisu priznali nezavisnost Kosova.

Cedomir Jovanovic, LDP Politiker
Čedomir JovanovićFoto: AP

Nakon toga su svi pogledi bili upereni u Jovanovića. Da li će se izviniti? Naravno da neće. Umjesto toga pokušao je objasniti kako govoreći o kanibalima nije mislio na afričke narode, već na diktatore poput predsjednika Konga Kabilu. On, Jovanović je poznat kao borac za ljudska prava. Afrikancima to nije bilo dovoljno. Čak i nakon što je Jovanović u četiri oka izrazio žaljenje, Mesua je tražio javno izvinjenje. Ono je došlo tek nakon deset dana. Sociolog Jovo Bakić je pojasnio i zašto. U listu 'Politika' on je rekao da se u domaćoj političkoj kulturi na izvinjenje gleda kao na znak slabosti. Ipak, zavrzlame, kao što je ova, utiču na govornu praksu političara. Priželjkuje se više političke korektnosti,“ piše list Neue Zureche Zeitung.

Fukušima i Černobil

Jedna od tema njemačke štampe je nuklearna katastrofa u Japanu. Nesreća na nuklearnoj elektrani Fukušima, izazvana potresom i cunamijem 11. marta, klasificirana je kao teška nesreća – najviše, 7. razine.

Japan Atomkraftwerk in Fukushima Luftaufnahme
Komapnija Tepco i japanska vlada dugo su zataškivali stvarnu situacijuFoto: dapd

List Frankfurter Rundschau o tome piše: „Svijet već više od jednog mjeseca s napetošću i sve većom zapanjenošću prati zbivanja u Fukušimi koja su se razvila u katastrofalnu nesreću, sličnu onoj u Černobilu. Japanska atomska agencija za nuklearnu energiju je konačno javno priznala, da događaji prevazilaze sve podnošljive dimnenzije. Neshvatljivo je kako diletantski se kompanija Tepco i vlada u Tokiju odnose već mjesec dana prema nuklearnoj katastrofi. Sve je pod kontrolom, radioaktivnost nije opasna, evakuacija nepotrebna, nije potrebna pomoć iz inostranstva – tako je sve počelo. Sve fatalno podsjeća na ophođenje tadašnje sovjetske vlade prema Černobilu. Ne može biti ono što ne smije biti,“ piše list Frankfurter Rundschau.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Mehmed Smajić