Barroso se zalaže za deregulacije

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso u tijeku je najradikalnije incijative dereguliranja. Naime, Barroso namjerava da u kratkom roku Europska komisija povuće 69 direktiva. Cilj je što manje reguliranja, naglašava Barroso dodajući kako je “važno da se promijeni kultura Europske komisije”.

Barroso i nadležni povjerenik Günter Verheugen namjeravaju podnijeti zahtjeve za ukidanjem direktiva 27. ovog mjeseca, a radi se o odredbama primjerice za označavanje prehrambenih proizvoda, reguliranja tržišta reklama ili zabrani prometovanja za kamione i tegljače vikendom. Pri tome je planirano da se kod svake direktive ispita postojeće europsko zakonodavstvo koje je već prilagođeno nacionalnom zakonodavstvu.

“Želim naglasiti da se ne zalažemo za renacionalizaciju, i to želim dokazati na primjeru da smo danas usvojili prijedlog zakona o memoriranju telekomunikacijskih podataka. I na području unutarnje politike i pravosuđa donosimo mnoge odredbe, jer vjerujemo da je to potrebno. Ali postoje područja gdje smo učinili mnogo ranije i stoga ne možemo nastaviti u takvom tempu. Zato smatram da ne bi trebalo regulirati samo da bi se reguliralo. Ponekad postoje tendencije i tome teže sve birokracije da donose nove zakone samo iz pukog nagona donošenja zakona i ja se s time ne slažem. To nije pošteno i to nije uredu. To samo čini život građana i poduzeća kompliciranijim. Imamo pravo to kazati, o tome govorimo i to mijenjamo”, izjavio je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso dodajući kako ne želi da ga se pogrešno shvati jer da on nije protiv zakonodavstva, već naprotiv, kaže Barroso, postoje područja koja traže još više zakona.

Inicijative za nove europske zakone Europska komisija ne može samo tako povući. Ako je zakon već usvojen i primijenjen u nacionalnom zakonodavstvu zemalja članica tada Komisija može predložiti samo deregulaciju, a konačna odluka o određenom zakonu ostaje tada na nacionalnim i europskim izvršnim organima.

Barroso svoju incijativu smatra pokušajem vraćanja političke incijative te ponovno vraćanje Komisijine uloge kao motor i pokretač gospodarskih reformi. Na političkom polju incijativa je vrlo riskantna, jer pojedini članovi Komisije i Europski parlament mogli bi se usprotiviti Barrosovim namjerama, jer ne žele izgubiti ovlasti za određene projekte. Barroso teško može izbjeći optužbe da svojom incijativom politički slabi i Komisiju i Parlament. Ovakva kritika dolazi u nezgodno vrijeme budući je Barrosov stil i način izvršavanja dužnosti predsjednika Europske komisije u Bruxellesu vrlo sporan.