Beč i zvanično grad doseljenika

Doseljenici pri dolasku u Beč najprije potpisuju intergacijski sporazum, kojim se prije svega obavezuju da će u narednih pet godina naučiti njemački jezik. Nakon toga se obraćaju gradskom odjelu za pitanja integracije, gdje ih čeka prvo savjetovanje na maternjem jeziku, tzv. „startcoaching“.

Tamo dobijaju i Bečki obrazovni pasoš, dokument u koji će se u narednih pet godina bilježiti sve njihove aktivnosti vezane za integraciju, objašnjava zaposlenik ureda grada Beča za pitanja intergacije, Goran Novaković: „To je jedna lična isprava u koju se novom doseljeniku upisuje cijeli njegov život u doseljeništvu. Znači svaki kurs njemačkog mu se upiše koji je posjetio, zatim mjere prekvalifikacije, školovanja itd, i svaki stranac kad god dođe kod bilo koga, npr. u zavod za zapošljavanje, savjetnik tamo pogleda i vidi tačno šta je on sve uradio do sada i ne šalje ga besmisleno na još jedan kurs njemačkog jezika, ako je završio već tri.“

Trećina stanovnika doseljenici

Tačno trećina stanovnika grada Beča ima doseljeničku pozadinu, a godišnje se u ovaj grad slije otprilike 4.500 novih doseljenika, najčešće članova porodica onih stranaca koji već borave u ovom gradu. Sa Bečkim obrazovnim pasošem svi doseljenici dobijaju i bonove za kurseve njemačkog jezika i to u vrijedosti od 750 eura. Uslov za dobijanje dodatnih bonova u vrijednosti od 300 eura, jeste posjećivanje jednog od savjetovanja koje nudi odjel grada Beča za pitanja integracije.

„I onda imamo razna savjetovanja, o školskom sistemu u Austriji, o zdravstvenom sistemu u Austriji, o mogućnostima zapošljavanja, o radnom tržištu i radnim pravima, pa imamo jedno specijalno savjetovanje o tome kakve su u stvari Bečlije. Govorimo o njihovom mentalitetu, koje stvari treba, odnosno koje ne treba raditi. Npr. sačekati da svi najprije iziđu iz tramvaja prije nego što uđete, pa onda se malo češće zahvaliti, ili na primjer, ne posmatrati žene kao „jeftine“ ako su malo slobodnije obučene itd.“

Kulturne razlike

Za ove kurseve zadužen je sam Novaković, koji se ovom tematikom bavi i u slobodno vrijeme i o kojoj je već napisao nekoliko knjiga. Svi doseljenici, objašnjava, moraju takođe prihvatiti činjenicu da su u Austriji osnovna ljudska prava, a prije svega prava žena, neprikosnovena.

„To su te neke međukulturne razlike koje zaista ljude zbunjuju. Ti na primjer dođeš na rođendan kod Austrijanca, kod nas bi svako ti sve platio. Međutim ovdje ako ti plati i prvo piće, to je čudo. I onda ti na kraju dođe kelner i traži da platiš, ti zineš!“

O svemu ovome doseljenici svakao uče i kroz gradivo na samim kursevima njemačkoj jezika, a i oni će ubuduće biti bolje koordinirani kaze Novaković; osoba sa završenim fakultetom uči brže od osobe koja je završila samo osnovnu školu, pa joj je, tome shodno, potreban i brži kurs.

Akcija „Startwien“ ima za cilj da gradska uprava doseljnike sistematski podržava i ne izgubi iz vida, a sve kurseve u okviru akcije moći će, i to besplatno, posjećivati i oni doseljenici koji u Austriji žive već i preko dvadeset godina a koji još uvijek nisu upoznati sa mnogim pravilma građanskog drustava u ovoj zemlji. A i takvih, kaže Goran Novaković, ima više nego dovoljno.