Bečka revija istočnoevropskog filma

Prvi „Let's See Film Festival“, na kojem će u narednih sedam dana biti prikazan izbor igranih i dokumentarnih filmova iz centralne i istočne Europe, počinje sutra (28. maja) u bečkom kinu „Urania“. Festival će biti otvoren prikazivanjem filma „In Darkness - Istinita Priča“, Agnieszke Holland, koja će lično prisustvovati prikazivanju, a čija je drama o holokaustu nominovana za Oskara. Težište festivala su kako savremeni art house filmovi, tako i klasična djela iz svih žanrova, a svi oni u Beču će biti prikazani u svojim originalnim verzijama sa podnaslovima na engleskom ili na njemačkom jeziku.

„Duh originala“

Osnivačica festivala Magdalena Želasko na ovaj način se sa jedne strane želi obratiti doseljenicima iz centralne i istočne Evrope koji žive u Austriji, dok joj je sa druge strane bitno da austrijska publika, kako kaže, osjeti „duh originala“. „Jako je bitno osjetiti atmosferu koja vlada u svim tim filmovima, a jezik je pri tome, naravno, jako važan faktor. Mislim da će se prikazivanje originalnih verzija svidjeti i domaćoj publici i svima onima koji su sa istoka Evrope doselili u ovu zemlju, i mislim da je Beč zapravo najbolja lokacija za održavanje ovakvog festivala. Austrija graniči sa dosta zemalja iz kojih dolaze filmovi koji će biti prikazani, Beč je stjecište svih tih kultura i zapravo je jako korisno da svi ovi filmovi budu prikazani i budu viđeni baš ovdje“, objašnjava Želasko.

U takmičenju igranih filmova učestvovaće ukupno šest produkcija, a među njima su i „Siberia, Monamour“ ruskog redatelja Slave Rossa, „Zenne - Plesač“ Caner Alpera i Mehmeta Binaja, koji je tragična priča o mladom turskom homoseksualcu kojeg je ubio vlastiti otac , ili „Everybody In Our Family - Svi u našoj porodici“ - porodični portret redatelja Radu Jude iz Rumunije.

Osam filmova iz osam zemalja

U takmičenju dokumentarnih filmova natjecat će se osam filmova iz osam zemalja, među njima srpsko-kubanska koprodukcija „With Fidel Whatever Happens - S Fidelom šta god bude“, lirični i lakonski portret Gorana Radvanovića o savremenoj stvarnosti u socijalističkoj otočnoj državi, zabavni dokumentarac „My Mate Manchester United - Moj drug Manchester United“ rumunskog redatelja Stefana Valdobreva o ljubitelju nogometa koji traži svoj identitet, ili „33 Animals Of Santa Claus - 33 životinje Deda Mraza“ bugarske redateljice Laile Pakalnine o ogromnoj ljubavi usamljene starije gospođe prema životinjama. Sve su to filmovi koje publika u Austriji nije imala priliku vidjeti, a koje su odabrale Mercedes Echerer (igrani film) i hrvatsko-nizozemska redateljica i docentica Rada Šešić (dokumentarni film). Pobjednici oba takmičenja će, uz novčanu nagradu, primiti i trofej „Urania“ koji je dizajnirao austrijski umjetnik Tone Fink.

Filmovi integracijskog karaktera

Na novoutemeljenom filmskom festivalu biće prikazano i nekoliko filmova iz BiH i regiona - „Mobitel“ Nedžada Begovića, „Sevdah za Karima“ Jasmina Durakovića, „Sretno dijete“ Igora Mirkovića ili pak „Orkestar“ Pjera Žalice, čijem će prikazivanju prisustvovati i Saša Lošić. Dijana Osmanović, jedna od suradnica na organizaciji festivala, objašnjava kako je ekipa festivala svjesno birala filmove iz regije koji se ne bave proteklim ratovima ili drugim teškim temama.

„Festival ima i integracijski karakter, jer integracija o kojoj se u Austriji tako puno priča, nije jednosmjerna ulica. Doseljenici se, naravno, trebaju potruditi da nauče njemački jezik i upoznaju način života u Austriji, dok domaće staovništvo takođe treba da upozna ljude, običaje i kulturu tih ljudi koji dolaze iz raznih zemalja. Ovaj festival je jednostavno prilika za bolje upoznavanje i to upoznavanje kroz teme iz svakodnevnog života, koje mislim da su ljudima zanimljivije od drugih tema koje često diriguje politika“, kaže Osmanović.

Upravo je to upoznavanje ono čemu i sama osnivačica festivala Magdalene Želasko pridaje najveći značaj, jer veliki je paradoks, kaže Želasko, da gotovo svaki Bečlija ima po barem jednog komšiju koji dolazi iz centralne ili istočne Evrope, a da o njemu i njegovoj kulturi ne zna gotovo ništa.

„Već od prvog trenutka boravka u Austriji primjetila sam da je u ovoj zemlji teško pogledati filmove autora sa istoka Evrope. Te kinematorafije ovdje malo ko poznaje, filmovi se rijetko prikazuju, ne možete ih naći ni u videotekama, a kamoli vidjeti u kinu na velikom platnu. Prednost se daje uglavnom holivudskoj produkciji, i smatrala sam da je zapravo šteta da publika u Beču i Austriji ostane uskraćena za tako divne filmove. Istovremeno, nijedan od filmova koji će biti prikazani na festivalu neće potvrditi nijedan od klišea i stereotipa o istočnoj Evropi, sa kojim se u Beču možemo sresti. Tako se nadam da će poneki posjetilac Festivala istočnu Evropu nakon njega gledati drugim očima i o njoj imati jednu drugu, drugačiju i potpuniju sliku“, zaključuje Želasko.

Autor: Emir Numanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić