Bejkerov plan o Iraku

Posebna gruapa experata pod vodjstvom bivšeg američkog ministra inostranih poslova Džejmsa Bejkera danas će predstaviti svoje preporuke za novu politiku u Iraku. Nešto od toga je već pioznato,kao naprimjer da nema konkretnog datuma eventualniog povlačenja američkih trupa, ali se predlaže reduciranje vojnog prisustva i daljnja podrškau jaačanju sigurnosnih snaga Iraka.Tako da u zemlji što skorije zavlada mira. U stabilizaciji Iraka pored ove zemlje trebaju sudjelovati i pri susjedi. Uticajno šiitski političar Abdel Aziz el Hakim je još prilikom nedavne posjete Bijeloj kući predsjedniku Bušu potvrdio,

da odbija rješenje Iračke krize spolja,te da smatra kako ovaj problem mora biti riješen vlastitim, unutrašnjim snagama.

Istovremeno je takodjer šiiitski premijer Nouri al Maliki otvorio vrata, internaciuonalizacije problema.

Njegovi su izaslanici,naime, već kontaktirali susjedne zemlje

o mogućem organizovanju Medjunarodne konferencije o Iraku.

Doduše, prije dvije godine u egipatskom Šarm el Šaiku održana je takva konferencija, ali bez rezultata, pošto su Amerikanci smatrali da sami mogu kontrolisati razvoj situacioje u Iraku.

U medjuvremenu pse stanje promijenilo:sigurnosna situacija u zemlji se još vieše pogoršala, dok je u Vašingtonu došlo do smjene vlasti, pa se sada u Bijeloj kući razmišlja o promjeni kursa u Iraku.

Budući mininistar odbrane Robert Gejts je u Senatu otvoreno rekao, da SAD trenutno ne mogu govoriti o pobjedi, niti da bi se, pak, moglo razmatrati postepeno povlačenje trupa iz ove zemlje, što je preporuka Bejkerove komisije.

Što se tiče prijedloga Komisije, da se u rješenje konflikta uključe i irački susjedi Sirija i Iran, predsjednik Buš o tome za sada, ne želi ni čuti. Svim zainteresovanim straanama u konfliktu je jasno, da bi naglo povlačenje američkih trupa dovelo do još većeg haosa u Iraku, te da bi s druge strane navelo na zaključak kako se Amerikanci povlače kao gubitnici, što se dogodilo u Vijetnamu.

Postpeno povlačenje bi, pak, bilo moguće, i to samo pod uslovom da je iračke vlada u stanju sama kontrolisati situaciju u zemlji. To bi se moglo dogoditi do juna iduće godine, rekao je premijer Maliki, ali je neizvjesno da li se to može i ostvariti.

Mogućnost bi bila veća ako bi Irak u rješavanje konflikta uključio ne samo susjedi Sirija i Iran, nego i ostale zemlje regina. Tako je sirijski mministar inostranih poslova Walid al Mualem već inicirao je kooperaciju sa Bagdadom, dok je iranski predsjednik Talabani takodjer, ponudio pomoć Irana.

Dijalog sa SAD u Damasku i Teheranu se, u načelu, ne odbija.

Ali, on ima i svoju cijenu. Obje države,naime, očekuju raščišćavanje odnosa sa SAD, na što američki predsjednik Džordž Buš još nije spreman. Nsajbliži susjedi Iraka,medjutim, imaju interesa za mir u ovjo zemlji.

Stoga izgledi za rješenje konflikta na regionalnom nivou, nisu loši. Što prije se to desi, to će i Amerikanci biti u stanju da se dojstojno povuku iz Iraka.

Komentar Petera Filipa