Berlusconi prodaje nacionalne spomenike

Građanka Milana, Simona Cargo, zabrinuta je zbog crkvi i historijskih palača, koje će se se pred njenim očima pretvoriti u prošlost. O ovoj situaciji ona kaže: „Ne znam šta da kažem o ovome. Ne mogu naći riječi kojima bih to opisala.“

Prodaja umjesto skupe obnove, budućnost je italijanskih spomenika. Posljednji moto italijanske vlade glasi: Riješiti se spomenika, umjesto zadržati ih. U Veroni su već tri palače i stari samostan spremni za aukciju. Novcem od njihove prodaje u gradu bi se napravile garaže za posjetioce koji dolaze u kupovinu.

Italijanske vlasti skrenule s pameti

Na Siciliji je, za slijedećih 30 godina, planirano izdavanje svjetski poznatog hrama Agrigento. Gottfried Wagner (Godfrid Vagner), praunuk poznatog historičara, muzičkog naučnika i izvođača opere, Richarda Wagnera, živi u Italiji već 30 godina. O prodaji spomenika kaže: „Jednostavno me sve to tjera da vrištim i govorim: 'Koliko će Italija još tonuti?'. Ova zemlja je proizvela najveće slikare, kompozitore i arhitekte, ne samo za Evropu, već i za svjetsku historiju. Gdje ćemo mi završiti ako našu kulturu budu zlostavljali političari?“.

Berluskoni prodaje Italiju bogatašima

Silvio Berluskoni bi bio najsretniji kad bi mogao ušutkati sve skeptike u Italiji, bez obzira na to da li su oni suci, umjetnici ili oni koji se brinu o kulturno-historijskim spomenicima. Već dugo vremena nije se razgovaralo o kulturnom sektoru Italije. Gottfried Wagner, praunuk poznatog Italijana kaže: „Ništa što bi privuklo moju pažnju i čemu bih posvetio svoje vrijeme se u Italiji trenutno ne dešava. Prije je vladalo veliko uzbuđenje kada bi se govorilo o našim spomenicima. Danas toga više nema. To vam je trenutna situacija u Italiji. Ja samo mogu reći da je zastrašujuća.“ Smeće umjesto kulture. Sve je to započeo Berluskoni sa odabirom televizijskog programa. Italija, kolijevka renesanse, uništava svoje kulturno naslijeđe, ono naslijeđe koje svake godine privlači milione turista da je posjete.

Posljednji novac dat za 'Posljednju večeru'

Svi se dive Leonardo da Vinčijevoj „Posljednoj večeri“, svi su očarani freskama iz 15. stoljeća. Freske su obnavljane već 20 godina, kako bi se usporilo njihovo propadanje. Privatni sponzori su većinom snosili sve troškove obnove čuvenih slika i freski. Ministarstvo za kulturu, čija je odgovornost očuvanje Posljednje večere, nema više novca.

Sada je situacija još depresivnija. Manje od 3 posto italijanskih domaćinstava želi donirati novac za obnovu spomenika Italije. Najveći poznavalac italijanske kulture Salvatore Settis je izjavio: “Novac za obnovu kulturnih spomenika Italije je nestao, baš kao što je nestalo zanimanje italijanskih vlasti za kulturu.“

Bez osjećaja za kulturu

Antoni Leone, iz partije “People of Freedom“ (Ljudi slobode) je rekao: „Vlast sada mora odrediti prioritete. Primili su određeni budžet i moraju ga razumno raspodijeliti. Njihov je posao da štede tamo gdje mogu. Ne smiju štedjeti tamo gdje ne smiju.“